Marketing
Mali princ
Knjige su me oduvijek fascinirale. Zato sam i ranije naučila čitati. Sa 7 godina sam pročitala prvu "veliku" knjigu- Heidi i od tada sam počela gutati knjige svakog žanra. Od klasika kao Jane Austen, Edgar Allan Poe, Edgar Rice Burroughs, James Joyce, Jostein Gaarder, JD Salinger ... pa sve do Dana Browna, autora DaVincijeva koda ili Alenke Mirković koja je napisala "91,6 MHz glasom protiv topova".
U poslijednje vrijeme imam nekako manje vremena za knjige po mom guštu , pa se uglavnom usredotočujem na lektire. No to ću nadoknaditi.
Jedna od mojih omiljenih knjiga koju sam već davno pročitala je "Mali princ" Antonie de Saint Exupéryja, pa vam donosim jedan odlomak.
...Ubrzo sam bolje upoznao taj cvijet. Na planeti malog princa bilo je uvijek jednostavnog cvijeća, ukrašenog samo jednim redom krunastih listića, koje nije zauzimalo mnogo mjesta, i nije nikome smetalo. Ono bi se pojavilo jednog jutra u travi, a zatim bi uvenulo uvečer. Ali ovaj cvijet iznikao je jednog dana iz neke sjemenke donešene neznano otkuda, i mali princ je vrlo brižljivo nadgledao izdanak koji nije ličio na druge. To je mogla biti neka nova vrsta baobaba. Ali ubrzo prestane rasti i počne pupati. Mali princ, koji je prisustvovao razvoju tog ogromnog pupoljka, osjećao je da će iz njega izići čudesno priviđenje, ali cvijet nikako da dovrši uljepšavanje u zaklonu svoje zelene sobe. Brižljivo je birao boje. Oblačio se polako, dodavao je jedan po jedan listić. Nije želio izići sav zgužvan kao bulka. Želio je da se pojavi u punom sjaju svoje ljepote. Eh! naravno. Bio je to vrlo razmetljiv cvijet. Njegovo tajanstveno uljepšavanje trajalo je, dakle, danima i danima. A onda, jednog jutra, upravo u trenutku kada se sunce rađalo, on se pokazao. I ruža, koja je točno sve pripremila, rece zijevajući: Ah! Tek što sam se probudila... Molim vas oprostite... Još se nisam počešljala...
Tada se mali princ nije mogao uzdržati od divljenja: Kako ste lijepi! Zar ne, odgovori slatko ruža. – I, rodila sam se u isto vrijeme kad i sunce... Mali princ shvati odmah da nije naročito skromna, ali bila je tako dirljiva! Čini mi se da je vrijeme doručku, dodala je uskoro, budite dobri i mislite na mene.. I mali princ, sav zbunjen, potražio je vjedro s vodom, i zalio ružu.
Tako ga je vrlo brzo počela mučiti svojom malom taštinom. Jednog dana, na primjer, govoreći o svoja četiri trna, rekla je malom princu: Mogu doći tigrovi sa svojim kandžama!
Na mojoj planeti nema tigrova, odvratio je mali princ a zatim, tigrovi ne jedu travu. Ja nisam trava, odgovori slatko ruža. Oprostite mi... Ja se uopće ne bojim tigrova, ali užasavam se propuha. Zar nemate neki zaklon? Užasavati se propuha... to nije velika sreća za jednu biljku, primjetio je mali princ. Ova ruža mnogo zanovjeta...
Uvečer ćete me stavljati pod stakleno zvono. Kod vas je vrlo hladno. Niste na dobrom mjestu. Tamo, odakle ja dolazim... Ali je zašutila. Došla je u obliku sjemenke. Nije mogla znati ništa o drugim svjetovima. Ponižena što je dopustila da je iznenade kako priprema tako naivnu laž, nakašljala se dva-tri puta da bi dokazala malom princu da nije u pravu: A zaklon?... Upravo sam ga želio otići potražiti, ali ste mi vi nešto govorili! Ona tada počne još jaće kašljati da bi kod princa ipak izazvala grižu savjesti. Tako je mali princ, i pored sve njene dobronamjerne ljubavi, brzo posumnjao u nju. Ozbiljno je shvatio beznačajne rijeći i postao vrlo nesretan. Nisam je trebao slušati, povjerio mi je jednog dana, ne treba nikad slušati ruže. Treba ih gledati i mirisati ih. Moja je obavila mirisom planetu, ali ja nisam znao u tome uživati. Ta priča o kandžama, koja me je toliko razdražila trebala me ganuti... Još mi je povjerio: Nisam tada uopće ništa shvatio! Trebaosam je cjeniti po djelima, a ne po riječima. Omamljivala me mirisom i nadahnjivala me. Nisam smio pobjeći! Trebao sam pogađati njene osjećaje koji su se krili iza sitnih lukavosti. Ruže su tako pune proturječnosti! Ali, bio sam isuviše mlad da bih je znao voljeti...
Post je objavljen 12.01.2006. u 23:17 sati.