Povodom premijere svog posljednjeg filma «Land of the Dead» George Romero je u jednom razgovoru rekao kako su zombiji odlična metafora i uvijek se mogu dobro iskoristiti. Čovjek je toliko u pravu. U njegovom serijalu o živim mrtvacima hodajući leševi su prošli niz promjena i svaki put poslužili kao odlična društvena kritika. Bilo da se radilo o političkoj situaciji, potrošačkom društvu, ili nečem sasvim trećem junaci u visokom stupnju raspadanja su poslužili svrsi. Eto, u jednom nezavisnom britanskom filmu sa zombi tematikom, živi mrtvaci su metafora za osobe oboljele od AIDS-a.
Riječ je o horroru «I, Zombie: A Chronicle of Pain» Andrewa Parkinsona iz 1998. David (Dean Sipling) i Sarah (Ellen Softley) žive u predbračnoj idili. Ona je malo ljuta zbog njegove prevelike zauzetosti poslom i doktoratom iz biologije, no sve u svemu dobro funkcionira. On jednom prilikom kreće u šumu nastavljajući rad na svom projektu i nailazi na spaljeni automobil. U obližnjoj kolibi nalazi leševe i jednu živu ženu. Iznosi je iz kuće kako bi je spasio, a ona ga kao zahvalu ujeda za vrat. On bježi u šumu, pada i u sljedećem prizoru unajmljuje kuću u nekoj mirnoj ulici. Sarah je luda od brige, policija ne uspijeva pronaći njenog dragog, a on, sve više zombi, sve manje čovjek, ne želi je ugroziti svojom bolesti.
David sve više osjeća potrebu za ljudskim mesom, u međuvremenu ima nešto poput epileptičnih napada, postupno se raspada i bori protiv kanibalskih poriva. No, to je jače od njega. Kloroformom omamljuje žrtve i odvlači ih u kuću, gdje ih objeduje na prilično uvjerljiv način za indie produkciju. Živi od novca ukradenog od svojih žrtava i masturbira na fotografije nikad prežaljene Sarah. Jednom prilikom odluči se zauvijek oprostiti od drage, pa je omami i cijele noći leži pored nje. Sarah u to vrijeme polako nastavlja sa svojim životom, pronalazi novog dečka, ali još se pita što je s Davidom. David ubrzano propada, prestaje izlaziti iz kuće i na koncu neizbježno umire.
E, sad nešto malo o nekim detaljima iz filma. Zanimljivo je jer su kao intermezzo ubačene kvazi-dokumentarističke scene gdje Sarah, njena nova ljubav i drugi ljudi koji su poznavali Davida govore o mogućim razlozima njegovog nestanka. Ima i jedna bizarna scena masturbacije u kasnoj fazi raspadanja, gdje mu prije ejekulacije «sprava» ostane u ruci. Donekle sličan tome je «Zombie Honneymoon» (ljubavna horror drama) o kojem možete pročitati kod kolege horrora.
Obavezno pogledati!
Post je objavljen 12.01.2006. u 21:14 sati.