Negdje daleko u zemlji izgubljenoj,
negdje daleko gdje nebo se oblači,
negdje daleko gdje se čuje samo pjev ptica,
zalutat ćemo ti i ja.
I sjedit ćemo na obali uzbuđenog mora,
gledati u plam vatre,
a zvijezde će prosipati najljepši sjaj.
Tada ćeš staviti ruku na moje lice,
pogledat će me tvoje oči nevjerne,
a ruka će ti polako kliznuti s ramena na vrele grudi.
Prsti duge ruke mrsit će ti se u mojoj rasutoj kosi,
dok ću se ja spuštati na užareni pijesak.
Nježno ćeš leći na mene,
prvi poljubac bit će samo iskra,
koja će biti uzrok velikoj vatri koja će buknuti,
sami, prepušteni samo sebi.
Ljubit ćemo se i valjati po užarenom tlu.
Mazit ćeš me i sve više stiskati,
oduzimajući mi dah,
te ću ja u tom trenutku izgledati slaba pred tobom.
Zaneseni ljubit ćemo se i voljeti,
dok će povjetarac nositi i bacati uzdahe
koji će se utapati u uzburkanom moru.
Trgat ćeš odjeću s mene,
dok ću te ja opijati naizgled nevinim poljupcima....
Osvanut će novo jutro,
a tebe više neće biti tu.
Ostat će samo pepeo od vatre,
suza u oku, bol u srcu
i spoznaja da LJUBAV JE SAMO VATRA...
Hello!Inače ovo je najbolja pjesma koju sam ja ikad pročitala i obožavam ju...pa sam eto odlučila podjeliti i to s vama...neki kažu da je tužna,ali meni je ipak savršena jer je tako stvarna...koliko je parova tako završilo i koliko će ih još biti...sve je to samo surova istina i sudbina koja stiže neke od nas... no vi prosudite sami...pusa
Post je objavljen 12.01.2006. u 21:08 sati.