Prvo što je Goja napravio nakon što je ušao u svoj stan je bilo skidanje dresa Francesca Tottija. Ionako se usmrdio, pomislio je s velikim gađenjem. Goja je dobro znao što je to pamuk, a što sintetika. Ubacivši plavi dres Francesca Tottija u kantu za prljavo rublje, Goja je sam sebi zaželio sreću bez nekog velikog razloga.
Nakon tuširanja i nekoliko sati spavanja, Goja je prionuo na posao, točnije, prionuo je na učenje, a sve u skladu s planom da položi ispit i tako napokon upiše treću godinu (i dobije već jednom taj novi automobil, naravno, ako uspije nagovoriti «svog starog»). Rukom je otresao podeblji sloj prašine sa zelene skripte na kojoj je pisalo «Infrastruktura cestovnog prometa». Međutim, Gojinu pažnju je zaokupirala jedna druga «knjižica» koja se nalazila ispod zelene skripte. Bio je to Gojin indeks.
Gojin indeks je bio također prašnjav, ali za razliku od skripte jako očuvan i gotovo djevičanski netaknut. Goja je obrisavši prašinu prolistao indeks i s prijezirom pogledao neke ocjene. Na primjer, nikako si nije mogao oprostiti što ima samo dvojku iz «Prometne geografije» iz prvog semestra, dok je rubrika «Strojarstvo u prometu» bila potpuno prazna. Ali mu je zato bilo drago kad je vidio obe «Mehanike» položene. Skoro je i zaboravio da je položio ta dva vrlo važna predmeta. Naravno, uz malu pomoć svoga oca koji je bio dobar prijetelj s profesorom iz «Mehanike». Sve se ostalo ubrajalo u Gojin trud i zalaganje.
Slika koja je predstavljala Goju s unutrašnje strane korica indeksa je bila u najmanju ruku smiješna. Goja je na toj slici izgledao kao da ga je krava prožvakala ili, možda još bolje rečeno, kao da se hrvao u neravnopravnoj borbi s velikom morskom ulješurom. Lice mu je djelovalo blijedo i preplašeno, a bezizražajne oči su nekako «gledale u križ». Usne su mu bile svijetle i izbačene, kao da se njihovom estetikom osobno pozabavio sam Neven Ciganović, glavom i bez brade. Ta nespretna «indeksna» slika je bila jedan od razloga zašto Goja nije htio indeks pokazivati u javnosti. «Nikad ga ne vadim na javnom mjestu...», u šali je znao reći Goja.
Drugi razlog zašto Goja nije volio pokazivati svoj indeks je «labuđe jezero» koje je pretežno prevladavalo u njemu. Razlog za to su bile isključivo Gojina lijenost i brzopletost. Naime, Goja je uvijek prihvaćao ponuđene ocjene bez ikakvog razmišljanja, a u sam ispit je ulagao jako malo truda, upravo toliko koliko je bilo potrebno za prolaz. Odlučio je za sljedeći ispit stubokom promijeniti pristup. Dobar automobil je iziskivao i dobre ocjene u indeksu. Goja je sam sebi obećao da iz «Infrastrukure cestovnog prometa» dobije barem trojku. Napokon je otvorio zelenu skriptu i počeo učiti...
Nakon dvije minute učenja je zazvonio mobitel. Na mobitelu je pisalo «Striga calling». Goja je brzinom munje zatvorio skriptu.
Post je objavljen 12.01.2006. u 19:37 sati.