PORTRET KRALJA SVIH GUSLARA
Paul Pavlikowski,autor dokumentarnog filma"Serbian Epics",preciznom montazom slika prati ludilo disparatnih elemenata.Muzicka okosnica tog ludila je glazba,a njegov reprezent vodja bosanskih Srba Radovan Karadzic.U filmu cemo vidjeti psihijatra,pjesnika i ubojicu kako drzi gusle i monotono gusla("Vino piju trinaest kapetana..."),da bi zatim,sjetno promatrajuci napola sruseno Sarajevo,recitirao vlastite stihove("Tiho je i vidljivo kao pred smt...").Vidjet cemo autenticni hajducki brlog u kojem nakon glazbe nozeva(klanja ovce!)omamljene ubojice strasno topcu srpsko kolo.Vidjet cemo prirodan montazni spoj:ruskog pjesnika Eduarda Limonova koji ispaljuje nekoliko rafala na Sarajevo,a zatim toplu srpsko-rusku pijanku.
Dvojica pjesnika,Karadzic i Limonov,nazdravljat ce jedan drugome i svojim narodima.U jednom krupnom kadru naci ce se debeli prsti drugog ubojice,generala Ratka Mladica,koji bubnjajuci po stolu ritmicno prate Karadzicevu mucavu folklornu retoriku("Secret suffer
symbolizis Serbian faith..."-reci ce Karadzic pjesnicki u kameru).Kao isti"prirodan"muzicki spoj mijesat ce se zvukovi rafala i jeftinih narodnjaka("Ko to kaze/ko to laze/Srbija je mala..."),crkvenih zvona i topova.
Karadzic promovira osobno ludilo gotovo kao opcu vrijednost s kraja 20.stoljeca.Ubojica ce se slikati u voznji helikopterom nad bosanskim planinama(s moderno dizajniranim suncanim naocalama na nosu!),
napadno telefonirati("Halo,Orao...");svoj hajducki brlog prirodno ce zamijeniti luksuznom prodavaonicom odjece negdje u Zenevi("Ne",reci
ce Karadzic probavsi kisni ogrtac,"u ovom sam nalik na policajca!").
Istrosenu ikonografiju komunistickih vodja za radnim stolom,s obaveznim perom ili knjigom u ruci,ubojica ce zamijeniti atraktivnijim imageom:imageom vodje-psihijatra koji ne cita i ne pise,nego GUSLA
na srpskom,RECITIRA na engleskom,GRIZE vlastite nokte do krvi i brutalno UBIJA.
Kolo u dokumentarnom filmu Pavlikowskog je simbolicki lajtmotiv srpske opsade Sarajeva.Karadzic i njegove ubojice,to bratstvo jakih ritmova,stezu oko grada obruc("O,lijepa turska kceri/krstice te kaludjeri/Sarajevo u dolini/Srbi su te opkolili")da bi topcuci nogama zatrli trag drugim ritmovima(muslimanskim,zidovskim,hrvatskim,ali i srpskim).Na kraju ce na rusevinama toptati kolo u slavu svoga"nebeskog naroda".A da bi se narod uzdigao,mora se osloboditi teskog tereta tudjih smrti.Zato ce tu biti i omamljujuce gusle koje ce na zgaristima koja se dime po tko zna koji put opjevati srpsko junastvo i junake.Medju njima,dakako,i Radovana Karadzica,kralja svih guslara.
Radovan Karadzic nije mogao izabrati tocniji instrument.U krajevima gdje gusle,osobito u Srbiji i Crnoj Gori,simboliziraju samo"srce naroda",Karadzic je guslar koji svira na recenom srcu.
Suvremeno guslanje,koje se od davnina obraca neukoj publici(tzv.guslarsko novinarstvo),opjevava suvremena zbivanja uvijek zazivajuci slavne pretke s kojima su suvremenici u neprekinutoj,
nekrofilskoj vezi.Junacki preci nisu,dakako,nista drugo do glazbeno-mitska"banka za pranje prljavog novca".Prosavsi kroz"guslarsko pranje"srpski ratni kriminalitet sjaji cistim sjajem narodnog junastva.
Proces prolaska kroz"guslarsko pranje",odnosno proces transformacije ubojice u heroja,najocitiji je u guslarskim pjesmama o samom Radovanu Karadzicu.Karadzic je predstavljen kao covjek od gvozdja("Oj Radovane/covjece od gvozdja/prvi vozde/nakon Karadjordja...")A gdje?Lokacija je promijenjena pa se obrana ovaj put ne odvija na Kosovskom polju nego na rimujucem se-Zenevskom jezeru!
Post je objavljen 12.01.2006. u 16:01 sati.