Hey, ljudi!
Ovo mi je, prvi post. Donekle. Pa i je prvi, u neku ruku. Opet, moglo bi se reči da je i pedeset i prvi... Ali to je već neka druga priča.
Hehe, da vam bar mogu dočarati atmosferu oko mene... I u meni. Sve je nekako čudno. Svi su ubrzani. Jako. Jedu, presvlače se, odlaze... A ja... Heh, ja ne. Znate one trenutke iz hollywoodskih filmova kada je sve prikazano u slow-motionu? Eh, tako je trenutno meni. Kod mene. Okružuje me miris cimeta (miris melankolije), neka polutama (ili polusvjetlo, kako god), dok mi glavom prolazi Bluntova "Tears and rain" ("...How I wish I could walk through the doors of my mind; hold memory close at hand, help me understand the years. How I wish I could choose between Heaven and Hell. How I wish I would save my soul. I'm so cold from fear..."). Imam osjećaj da bi nešto trebao napraviti, samo neznam što, kako, kada, ni u svezi sa čime.
Nostalgija? Hmm... Sumnjam.
Oh, i škola počinje idući tjedan. Lagano sam neodlučan. Neznam jeli mi drago zbog toga ili ne. Mislim, konačno ću opet imati nešto čime bih zaokupio svoje sive stanice, ali se dobro sjećam svakoga onoga dana kada sam molio Boga za samo jedan dan praznika, za samo trenutak dosade. Ali, ipak, ovo mi je zadnjih pola godine u gimnaziji, pa mislim da bih si mogao dopustiti malo uživanja i (p)opuštanja. ;)
Uf, žalosno je kako se i preko tih naših praznika svako malo vraćamo na školu. Ispričavam se što ju upće spominjem, jer ćete se, vjerovatno, načitati o njoj u tjednima koji dolaze. ;(
Eto, toliko za sada.
PozZz
Post je objavljen 12.01.2006. u 15:23 sati.