Rekla si mi da je bolje
da ne virim kroz prozor
dok napolju pahulje padaju.
Snjezna mecava je opasna
svakoj slaboj ljudskoj dusi.
A u meni kroz mecave takve
sudbina se otima i rusi.
Zavijaju vjetrovi studeni
i sibajima svojim dusu mi griju.
Do plamsanja samog Neba
osjecam sebe punog i snaznog.
I ko ce mi te uzeti,
o Milostivi Boze,
tako razasitu
ako svom snagom svojom
Bogu se obracam,
a mislima svojim
uvijek se tebi vracam.