Počela sam pisati post….napisala sam poprilično puno riječi, tekst je bio velik….. i odjednom, pokušavajući završiti rečenicu, shvatila sam da se mnogi ne bi složili s time što sam napisala i to iz razloga što sam pisala u ime svih cura, a zapravo sam pisala samo i isključivo o sebi..Pisala sam o razlici muškaraca i žena u smislu da se cure prije potrude da mu udovolje nego što to oni čine….međutim, tad su mi na pamet pali neki parovi koje poznajem i shvatila sam da u biti krivo pišem…U biti sam pisala o sebi, o mojoj vezi, pa kako onda mogu poopćavati i generalizirati?!? Ako ja sebe dajem 100%-tno, ako dajem svu sebe u vezu i ako se žrtvujem bez razmišljanja, a ne dobivam 100% s druge strane, to je stvar MENE, to je MOJ problem, a ne znači da su SVI LJUDI takvi i takvi…Međutim, tada sam pogledala i jedan drugi par, naime onaj kojega sam ja dio….i ponovo sam shvatila da bih taj post koji sam započela, pisala samo sa svog gledišta….Znači, ako se ja žrtvujem – toga sam svjesna i to pamtim…Ako JA popuštam – isto tako…ako nije po mome – isti osjećaj….Razumijete ?? Međutim, svi ti osjećaji da dajem previše su možda samo fikcija….Jer, kao prvo – ljudi se razlikuju….Znači ako sam ja romantična a on baš i nije…jebi ga….that's just the way it is… A drugi problem je upravo ono – koliko smo nečega «svjesni»…dakle, kao što sam već napisala, ako se ja trudim – toga sam svjesna….međutim ponekad NISMO niti SVJESNI koliko se drugi trude za nas….odnosno – koliko se on trudi za mene…. Znači ja sama stvaram probleme sebi time što ne sagledam situaciju realno i objektivno…tj, na trenutak zaboravljam lijepe stvari koje netko učini za mene i automatski si u glavi brijem kako me nitko ne voli, kako se samo ja trudim, bla bla bla…. kako me ne voli netko tko na štakama prehoda cijeli grad jer ja želim baš u Katedralu na polnoćku i poslije još na dva – tri mjesta van…zar se on nije žrtvovao tada? Kako me ne voli netko tko bez riječi na moj zahtjev prekine naš romantični trenutak i vodi me nekom pijanom «my Ex» liku da mu pomognem, kako me ne voli netko tko bi bio presretan kad bih mu rekla što želim, da mi to ispuni (upravo tu se javlja onaj problem – ko mi je kriv što šutim i ništa ne govorim)?
Uglavnom, poanta je da nitko nije savršen….Dobro ili loše trenutno raspoloženje ne mijenja baš tako one snažnije osjećaje koji su skriveni unutra….kako onda mogu stvarati probleme tamo gdje ih nema? Ok,. ne znam baš što da kažem za kraj jer ipak je ovo jedan post na brzaka, ali poanta je da sam skoro objavila post koji, ako se malo objektivnije razmisli, - ne bi bio na mjestu…tako da….eto…ovo je jedan drugi post ;)))
kvak kvak
Post je objavljen 12.01.2006. u 12:44 sati.