Većina moje generacije, nešto mlađi, a pogotovo oni stariji imaju isti problem kao i ja. Nismo učili engleski u školi. Potencirao se njemački jezik i ponegdje ruski, engleski se mogao učiti samo u vrlo rijetkim školama i to ne u svim razredima.
Svi znamo koliko nam engleski treba u svakodnevnom životu i koliko može biti nezgodno kad ga netko ne zna. Zastupljen je svugdje. Od medija do svakodnevnog govora. Neki ga govore da bi se pravili važni, neki da naglase nešto, neki zato što ga vole, a neki i zbog nedostatka znanja hrvatskog. Kad čovjek ne zna engleski, jednostavno fali to znanje.
Najjednostavniji način za poduzeti nešto po tom pitanju je krenuti na tečaj. Pošto ne živim u Zagrebu, nego u malom gradiću u njegovoj blizini, nemam niti sve one privilegije koje pruža veliki grad. Kod nas tečajeva nije bilo sve do doba kad sam se već zaposlila. Isti čas sam upisala i završila sve tečajeve koji su se održavali. Naučila sam dosta, ali to se ni približno ne može usporediti s onima koji su učili engleski skoro cijeli život.
Uz sve to moje neznanje nisam nikada ostala ni gladna ni žedna ni izgubljena u bijelom svijetu. Kad bi nešto trebala pitati, a nisu razumijeli moj engleski, pomagala sam se i njemačkim i hrvatskim, rukama, govorom tijela i naravno smješkom. Često puta su moji sugovornici znali još manje engleskog od mene. Pogotovo u ovim južnijim zemljama, Grčkoj i Turskoj, ali to nas nije sprječavalo da razgovaramo i dovodimo u male zabune. Jednom mi je tako u Grčkoj na moje veliko čuđenje ponuđen sir, kad sam pitala za neku tablu jel to njihov šah. Dobro je ispalo, sir je bio vrlo ukusan, koga briga za šah :)
Danas još uvijek govorim da ne znam engleski, iako sam ga dosta naučila i još učim. Zapitkujem sve ljude oko sebe kako se šta kaže ili šta znači koja riječ ili fraza. Znam pitati čak i šta sam ja rekla i jel to to što sam željela. Pitam prijatelje, brata, Evu, čak i Zvonimira. Nije me toga sram, ako želim naučiti, a želim...moram pitati.
U današnje vrijeme neznanje engleskog je hendikep, a kao i kod svega postaje velika poteškoća samo ako se čovjek preda i ne poduzme ništa.
Da, mučim se s tim, al šta mogu kad je u ovom dijelu galaksije trenutno pomanjkanje babilonskih ribica. Ako netko koju ugleda molim da ju proslijedi prema meni :)
Post je objavljen 12.01.2006. u 08:08 sati.