Marketing
Kafarnaum (Sinagoga)
Brdo Blaženstava (1)
Brdo Blaženstava (2)
Tabgha
Umnažanje kruhova
Prema Kafarnaumu
Stigli smo tako, nakon pola sata hoda, do Kafarnauma. Ime naselja vjerojatno je izvorno bilo Kfar Nahum, što bi značilo »Nahumovo selo«, a to je ime i danas ovo mjesto službeno dobilo na izraelskim putokazima i kartama. Od 3. st. naziva se Tanhum, a Arapi mu daju ime Tel Hum. O Kafarnaumu imamo i spise starih hodočasnika. Čini se da i ovdje prepisuju od one hodočasnice iz 4. st. - Egerije. Ondje se kaže kako je u 4. st. ovdje bila velika sinagoga, a od nje prema jezeru Petrova kuća pretvorena u crkvu. Nakon bizantskog se razdoblja uspomena na Kafarnaum sasvim izgubila, pa su križari sve evanđeoske uspomene u 12.-13. st. prebacili u Tiberijadu, jedini tada nastanjeni grad na Galilejskom jezeru. Tek krajem 19. st. jedan jednostavni franjevac pomislio je da bi se pod arapskim imenom Tel Hum mogao skrivati Kafarnaum, pa su fratri otkupili zemljište. Tada se na tom mjestu vidio tek pokoji bijeli kamen kako izviruje iz zemlje. Arheolozi su u više navrata vršili iskapanja, koja su najprije bila vezana uz ovu bijelu građevinu.
U početku se mislilo da je riječ o crkvi, no ubrzo se uvidjelo da je to sinagoga, za koju danas arheolozi vjeruju da je s prijelaza iz 4. u 5. st. Nakon iskapanja polovicom 20. st., sinagoga je djelomično restaurirana, pa se u njoj može steći barem približan dojam kako je moglo izgledati i bogoslužje.
Kada se uđe u sinagogu, prvo se ugledaju ovi visoki i debeli stupovi.
Ono što je čudno u ovoj sinagogi, a slično je i u drugim sinagogama iz toga razdoblja nađenim u Galileji, ulaz se nalazi na južnoj strani. Možda vam to ništa ne govori, no na jugu je Jeruzalem, a Židovi mole okrenuti prema tom gradu. To znači da su se, ušavši u sinagogu, morali okrenuti za 180 stupnjeva i tako početi s bogoslužjem. Imali su, onda, nekako ovakav pogled.
Problem u svemu tome predstavljaju troja vrata, okrenuta prema jugu, koja se vide ovdje izvana.
Negdje unutar sinagoge, između tih vratiju, morao je stajati Aron HaKodeš ili sveti ormar, u kojemu se čuvao svitak Tore, koja sadrži prvih pet knjiga Staroga zavjeta. Obično je ormar bio od drveta, a oko njega su bile lijepo obrađene kamene stranice, koje su izgledale otprilike ovako.
Dok se u sinagogi molilo, dok se čitalo iz Tore na hebrejskom, dok se slušao aramejski prijevod, a onda i tumačenje, sjedilo se uokolo na kamenim sjedalima, koja su ovdje u dva reda, a u nekim ih je singogama bilo i više.
E, sad, drage moje dame, ako ste se navikle na ovu poziciju, brzo se i odviknite, jer u sinagogama vam ovdje nije bilo mjesto. Na službenu molitvu u sinagogi bili su obavezni samo muškarci, a žene, ako su već dolazile, nisu ih smjele u tome rastresati, pa su imale svoje posebno mjesto.
Vidite li na gornjoj slici, na vrhu zida, ono nešto slično prozoru? To su bila vrata do kojih su izvana vodile stepenice. Kroz ta se vrata ulazilo na balkon unutar sinagoge. Taj se balkon stručno zove matroneum i upravo je to bilo mjesto za žene.
Od ove sinagoge iz 4.-5. st. ostalo je još dosta dijelova koji nisu uključeni u rekonstrukciju zgrade, pa smo ih obišli na prostoru oko nje. Zanimljiv je ovaj obrub koji na sebi nosi različite dekoracije, a među njima vidite i »Davidovu zvijezdu«. Nije ona tada bila simbol Židova, nego samo jedan od ukrasa.
Pravi židovski simbol uvijek je bio sedmerokraki svijećnjak, menora, koji se i danas nalazi u grbu Izraela, a »Davidova zvijezda« postala je nacionalnim simbolom tek u najnovije doba, te je ušla u izraelsku zastavu.
Među kamenim dekoracijama sinagoge nalazi se i ovaj reljef, za koji nitko živ ne zna što bi točno mogao prikazivati, pa imate o tome najfantastičnije teorije.
Oko te sinagoge iz 4.-5. st. bio je i veliki trijem, a pretpostavlja se da je služio kao bet midraš, to jest kao škola.
Na kraju sam podsjetio svoga gosta, s kojim sam obilazio Galilejsko jezero, da se sinagoga u Kafarnaumu spominje i u evanđeljima. Prvo, u njoj je Isus izgnao zloduha iz jednog opsjednutoga; potom, spominje se nadstojnik sinagoge, Jair, čiju je kćer oživio; tu je zatim i rimski satnik koji moli da mu Isus ozdravi sina, a narod kaže da je toga dostojan, jer im je i sinagogu sagradio; na koncu, u kafarnaumskoj sinagogi Isus kaže za sebe: »Ja sam kruh života. Tko dolazi k meni, neće ogladnjeti; tko vjeruje u mene, neće ožednjeti nikada«.
Ima, dakle, toliko toga, no već sam više puta ponovio da je ovo sinagoga iz kasnijeg razdoblja. Čini se, ipak, da je izgrađena na starijim temeljima koji su od crnog bazaltnog kamena, baš kao i ostatak naselja. Arheolozi vjeruju da su to temelji one sinagoge iz prvoga stoljeća što ju je izgradio satnik čijeg je sina Isus ozdravio.
Ta je sinagoga morala biti znatno manja od ove kasnije, bizantske, jer se ispod poda velike sinagoge na jednom mjestu nalaze i ostaci obične kuće. Na donjoj je slici, u gornjem desnom dijelu, vidljiva okrugla udubina gdje je bila peć.
Ona je, očito, pripadala kompleksu kuća što se s istočne strane naslanjao na sinagogu.
Kafarnaum je toliko bogat i kao arheološko nalazište i kao mjesto evanđeoskih uspomena, da čovjek o njemu može na dugo i široko raspredati. Pa, ja ću si dopustiti o njemu još nekoliko postova.
Moram samo reći da mi je, kad sam 1996. došao u Svetu zemlju, ovo bilo jedno od mjesta na kojima sam doživio neki posebni ushit, jer baš se tu jako dobro vidi kakav je bio život u prvom stoljeću. I vi ćete imati priliko nešto od toga vidjeti dok vam budem opisivao kuće običnih ljudi, smještene ovdje oko sinagoge.
Nastavak: Kafarnaum (naselje)
Post je objavljen 12.01.2006. u 09:06 sati.