Prije svega da se pohvalim kako sam dobra, mila, darezljiva, neponovljiva. To je shvatila jos barem jedna osoba. Koja mi je posvetila odu radosti. Pa ne mogu, a da to ne objavim na pasja zvona. I sad tek mogu dalje.
Jos malo iz dijasporaske klasicne lepeze posalicnih, ali istinitih dogadjaja. Dakle, kad se dijaspora vraca kuci, sto pakira u kofere? Sto nosi sa rodne grude svoje? Pa, evo, da ijopet nabrojim sto se svasta udrobljenog naslo u mene na prelasku sa kontinenta na otok. Nezaobilazno se pakiraju (uz neizbjezno roditeljsko naricanje tipa "moras nesto od doma ponijet, nemos' samo 'vako otic bez icega"):
1) Kifle, koliko god da moze stat vrecica. Punih domacih kifli. Pakiraju se u kutije da se tijesto ne pricepi. Panicari se sa roditeljske strane: kuku meni, kako li ce doci one tamo? Deder 'cerce, nosi ti te kifle da te podsjecaju na rodni dom/mate' i chachu. Ja kolutam ocima i mislim si dokle ovako? A moja roba? Moja kozmetika? Ali nemilosrdna je ruka roditeljska.
2) Orehnjaca i buhtle. Ne, nemoj majko, ne volim orenjacu, de, buhtle moze, ali... Aj suti tamo, to neces da poneses, a? 'Os da prepuknem od tuge? Nosi sve, ajde, da te podsjeti na dom tamo u cemernom stranom svijetu. Onako, uz casu mlijeka ujutro... Majko, pa neimam 5 godina... More suti tamo i nosi, kaze mi ona. Ih, sto si morala nosit toliko robe, vidi, sad bi ti tu stala jos jedna kutija puna 'rane, cccc. Oh, Iruda mu...
3) Pecena paprika. 'Os jos i to, pitaju me? Di cu jos to nosat sa sobom, da mi se jos prolije i upropasti robu!!? A, neee, mi cemo to fino zamotat. Nemoj da to ne nosis, daj da te podsjeti malo na korijene makedonske i to. Aj, dobro, kazem ja, da izbjegnem borbu veprova. Pri tome se molim samoj sebi da preradjeno povrce nije ilegalno unosit u UK.
4) Onda ide red cokolina (gigantsko pakovanje); red pudinga; red medenih srca; bajadere (da one jadnike ponudis sa necim na poslu, jel'); stapici i slicno. De da vidim nekog Jengleza kako ovako besramno nateze 'ranu naokolo.
Ali nije to nista. Ovo je bljutava verzija kako je hardcore inace znalo bit. To su se nosili prsuti. Ne samo to, nosio se i sirovi krumpir ubran iz chachinog vrta. A tek pecena svinjetina zamotana u alu-foliju!! Sve ovenavedene namirnice, nisu, naime, dozvoljene unosit u Jenglesku. Ali sta ce Balkanac ako ne rusit barijere i tamo neke zakone!? Sikter olsum zakoni, davaj ti postene seljacke 'rane.
Sad sve cekam kako cu jednog dana jos tjerat mate' da mi przi cufteta. Ko pravo chacino dite. Naime, moj chachica je zahtijevao cufteta svaki put kad bi letili avionom. Nije vjerovao onoj avio-hrani. Nego, daj, zeno, przi ti to, nemoj da skapavamo od gladi. Pa kad bi izvadili cufteta iz kutije, mili miris bi se raznio citavom kabinom. Ovi svi bi mljackali bljedunjave sendvice, a mi neotesani seljaci bi imali puna usta. Ja znam ko se tu bio najeo. A vi mozete pogadjat ko u nagradnoj igri.
Najcemerniju izjavu ikad (o neizbjeznom vjencanju Cimera i Gruzijca) ne zelim uopce komentirati. Niti cinjenicu da mi je srce puklo ko guma na prosjecnom autu. Iskrvarilo do kaja. Zadnji puta valjda bijah tako unezvjerena od jada kad su se raspali Duran Duran i kad je John Taylor ozenio onu vjesticu Amandu de Cadenet. Sva sreca da je crno klasika i uvijek u modi. Od sada ce moj svijet biti vrlo turoban.
Post je objavljen 12.01.2006. u 11:00 sati.