Da nije bilo gustog plavičastog dima koji se dizao visoko u zrak slučajnom bi prolazniku ovo mjesto izgledalo poput još jedne ruševine kojih je u Međuzemlju bilo i previše. Samo bi dobar poznavatelj povijesti i pučkih predaja u kamenim gromadama razbacanim naoko bez nekog reda po uskoj udolini na samom sjevernom kraju Maglenoga gorja prepoznao ostatke Carn Duma, tvrđave Kralja vještca, Prstenove utvare.
Ali, zar Gospodar Nazgula nije odavno mrtav, poražen i ubijen na Pelennorskim poljima? Naravno da jeste, tisuće su svjedočile trenutku kad ga je Eowyn, Bjela gospa od Rohana, točno kako je staro proročanstvo predvidjelo, ubila.
Otkud onda ovaj dim? Tko bi se usudio nastaniti se u ruševinama tako zloglasnog mjesta na koje stoljećima ljudska noga nije kročila? Mjesta kojeg su opsjedali zli duhovi iskvarenog puka Angmarskoga.
Ali, kad bi se našla neka hrabra duša koja bi zašla malo dublje u ruševine, nemalo bi se iznenadila. U središtu onog što je nekad bilo strah i trepet Sjevera vrvilo je kao u mravinjaku. U pravilnim razmacima bili su raspoređeni veliki kotlovi u kojima je ključala nekakva plava gusta tekućina. Oko svakog kotla užurbano je trčkaralo 5-6 oraka nabacujući novo granje u vatru. I to ne malih, krivonogih, kržljavih primjeraka već neobično visokih i krupnih. Svaku je skupinu nadgledao čovjek s bičem u ruci. Bili su to izrazito ružni ljudski primjerci, zagasite kože, kosih očiju i žutih zubi na iskeženom licu. Odjednom nastane opća strka, ljudi su bičem gonili orke da rade još brže, vatre su se rasplamsale, od gustog se dima jedva vidio prst pred nosom.
- Brže vi bezvrijedni crvi - prolomi se prodoran uzvik udolinom. Od samog se glasa ledila krv u žilama. Orci kao da su podivljali, cjepanice su letjele u vatru.
- Brže, dosta sam čekao. Ovo je moj trenutak. Krajni je čas da Međuzemlje napokon upozna svog novog gospodara - odjekivalo je.
Na plato u samom središtu stupi visok, sjedokosi starac, obučen sav u plavo. Duga mu je bijela brada sezala do pasa. Lice mu je bilo bez osmjeha, plave oči mu odavahu mržnju.
Bijaše to Alatar, Ithryn Luin, plavi čarobnjak, Maia za kojeg je svijet vjerovao da je odavno izgubljen na Istoku.
Post je objavljen 12.01.2006. u 22:28 sati.