Mislim da bi bilo dobro da napisem post...
I evo nova godina vec je donijela posljedice, ali ovaj put ne meni, nego osobi za kojom patim, koju volim... Rekao je da ne zeli da ga itko zali pa onda necu ni ja.. Toliko me pogodila da njegova bol pa kao da ju i ja osjecam... Jos ne mogu vjerovat da je ON izgubio volju za zivotom, decko u kojeg sam se zaljubila na prvi pogled, decko koji je bio pun zivota, koji je nosio osmjeh na svojim usnama... Njemu se vratio dug i to na najgori moguci nacin... Izgubio je snagu, zelju za zivotom... Iako sam ju htjela vratiti zbog bola koji mi je nanio nisam zeljela da dozivi ono sto sam ja dozivjela, cak i gore... Zbog svoje ludosti poslala sam mu jos jedan sms znajuci da nece odgovoriti, ali ovaj put je odgovorio, a sad nisam sigurna da li sam zeljela da odgovori jer sma spoznala njegovu bol, mozda je sudbina ili nesto vise htjelo da okusim gorak okus njegove boli koja se stapala s mojom.. Ne znam, mozda sam mu ja na neki nacin dobro u tom trenutku dosla, mozda je shvatio da sam ja uz njega i da cu uvijek bit frendica i rame za plakanje... Pred mnom se ne treba dokazivati, pred mnom moze bit ono sto je.. Ali znam da se boji jer ne zeli da ga vide ranjenoga, slomljenog od boli... Zato MALi ne daj i budi ono sto jesi jer znaj da cu uvijek bit uz tebe, tvoja mirna luka usred olujnog mora... Jer tomu sluze prijatelji.. a ja ti zelim bit prijateljica ako mi to dopustis...
Sada znam kako sudbina moze plesati kako te od najsretnijeg covjeka moze pretvoriti u pticu slomljenih krila... To sam spoznala na osobi za koju nikad nisam mislila da moze toliko patiti, nikad ti nisam htjela da prozivljavas ovakvu bol iako sam ti mnogo puta proklinjala ime... Ne daj se MALI jer u tebi ima jos snage, samo pogledaj u svoje srce i naci ces ju...
ZAUVIJEK TVOJA MALENA
Post je objavljen 11.01.2006. u 19:51 sati.