Marketing
Potomci Ilira i jedan starosjedioc u napadu na jug Balkana
U nedostatku kvalitetnih priča iz domaćeg kraja, opisati ću malo događaje iz Atene. Krenuli Vođa i ja tako u petak, tridesetog dvanaestog, ljeta gospodnjeg dvije hiljade i pete u Atenu sa velebnog i nedokučivog aerodroma Pleso. Avion je, normalno, kasnio, ali bilo nas briga nije, jer smo znali da ćemo stići na cilj, kad-tad. Ali, kad nas je autobusčić dovezao do našeg aviona, bilo je to prvo ozbiljnije iznenađenje i prilika za smijeh. Naime, do Praga nam je naš vrli avioprijevoznik, Croatia Airlines, pripremio omanji aviončić, tek malo veći od pajpera kojeg vozi Mr. No. No, nasmijali smo se i iako je vrijeme bilo gnjilo i odvratno, hrabro smo ušli u taj komad metala sa propelerima. Let je bio začuđujuće ugodan, i sat i pol kasnije, bili smo na praškom aerodromu, gdje smo saznali da nam kasni i avion za Atenu. Vrijeme smo kratili buljenjem u avione koji su slijetali i polijetali. To, recimo, na Plesu ne možeš raditi. U biti, možeš, ali uredno između letova možeš otići doma, odspavat koju i vratiti se taman kad sleće poštanski iz Krakowa.
Avion kojim smo letili do Atene bio je dobar. Boeing 737, aviokompanija ČSA. Sve je prošlo u najboljem redu, iako nismo zajedno sjedili, ali stigao sam zato pročitati on flight magazin i poslušati jedno sat i petnaest minuta muzike. Naravno, nakon što su nam ljupke češke drugarice donijele i odnijele ručkić i topli napitak. Slijetanje na atenski aerodrom je završilo dobro, iako je mladić pilot očigledno novi u tome poslu. Malo je bacao avion simo tamo prije nego ga je prizemljio. Obavili smo carinike, obavili smo prtljagu i izašli smo kroz zamagljena vrata. A tamo su nas dočekali drugovi Grk i Jay-Z. Pali smo u zagrljaj, a pale su i suze. Cijeli aerodrom nam je pljeskao i na nas bacao ružine latice, dok smo lagano odlazili prema taksistima. Našli smo jednog i bio je to prvi susret sa tom posebnom vrstom ljudi, koji žive i rade u Ateni. Vožnja je trajala oko pola sata, ne bi li nam drug taksist naplatio vožnju dvadeset eura. Jer nas je bilo četiri i jer smo imali prtljagu i jer je Nova godina, pa daj malo podebljaj tu napojnicu bogtejeboškrtog.
Stan u kojem smo boravili bio je lijep i prostran. Stan je to našeg druga Grka i njegove familije. Nismo se nadali takvom luksuzu, ali smo ga dobili. Svi smo imali svoju sobu (dobro, Jay-Z i Grk su djelili ogromni bračni krevet, ali pokazalo se da Jay-Z više voli kauč u dnevnoj sobi, nego mekani bračnjak), zahoda su bila dva, ali jedan nije radio sve do zadnja dva dana, kuhinja je bila velika, a i dnevna soba. Otpakirali smo se, pozdravili sa ženom Grkovog strica, koji sa familijom živi kat iznad, a onda otišli u laganu šetnju i nabavku alkohola, hrane i alkohola. Dučan je bio tri minute hoda od stana, pa smo uzeli taksi. Nismo, ali bilo bi fora da jesmo. Ehhh, naročito sam šaljiv danas. Uglavnom, kupili smo pive, ouza, vina, kikirikija, čipsa, pistacija, nekih indijskih pizdarija za grickat i kauguma. A onda smo otkrili da pokraj dučana stoluje brkati prodavač mesa. Bez konzultacija smo ušli unutra, sjeli i naručili od svega po malo. Malo girosa, malo souvlakija, malo kebaba, svega... Jelo smo zalijevali ohlađenim blagim crnim vinom koje smo pili iz malih čašica. Eh, da... Zaboravio sam spomenuti da smo prije izlaska u dučan pojeli večeru koju nam je pripremila žena Grkovog strica. Nakon ove druge žderačine, otišli smo doma, otvorili alkoholna pića i malo slušali CD sa 176 kafanskih pesama, ne bi li doživljaj Balkana bio potpun. Plesali smo i skakali, sjedili i pili.
Žderanje kod brkatog prodavača
A onda smo se u neko doba oprali, obukli i izašli van. Grkov stric nas je odvezao do metro stanice, gdje smo, vidi vraga, sjeli na vlak i zaputili se u centar. Grkov stan je u sjevernom dijelu Atene i nije baš jako blizu centra, ali nije nas bilo briga. Bili smo blago sapiti, mladi, veseli i u Ateni. Izašli smo van kod parlamenta, a ona straža sa smiješnim cipelicama je upravo mijenjala postavu. No, nije bilo vremena za promatranje tog iznimnog čina, jer morali smo uskočiti u taksi, ne bi li se našli sa Tasosom, mladićem koji će nas kroz sljedećih sedam dana provesti kroz nekoliko atenskih strip barova. O tome, sutra...
Ples, pjesma i lokanje nakon žderanja
Post je objavljen 11.01.2006. u 17:28 sati.