Kao sjene
noćas naše duše lutaju,
bez kraja i početka-
izgubljene.
U svijetu punom zla i pohlepe
one će se naći.
U najsamotnijem, mračnom djeliću
stvarnosti.
Kao sjene,
bez kraja i početka-
ogorčene.
Vodi li ih strast? Strast...
Lutaju, u beskraj zla.
Dvije duše,
sada su jedna.
Ni pohlepa, ni zlo
ne može im ništa.
Taj crni, beznadni svijet u kojem
su se stopile, ušle jedna u drugu,
postale vidljive,
postale snažnije.
Drže se, strasno,
zauvijek zajedno.
Bliže se dnu.
Ne vide, ne znaju.
Sada su jedno.
Tonu sve dublje i dublje,
u ništavilo svoje nepobjedivosti,
tu je kraj.
one su
na dnu.
i onda,
više ničega nema,
ni sjećanja,
ni sjena.
Post je objavljen 11.01.2006. u 16:31 sati.