Htjedoh već prošli tjedan napisati nešto o temi ambalažnog otpada, posebno PET boca, i svoje ogorčenje izraziti zbog blebetanja raznoraznih zelenih i sindikata, koji Sveto Pravo Na Privatni Profit žele ugroziti u ime sjećanja na Komunistički pakao, u kojem, kako znamo, nije bilo takve blagodati kao što su PET boce!
PET ambalaža je prekrasan proizvod kemijske industrije. Plastika, kemijski vrlo komplicirana, sastavljena od četiri komponente (zato je vrlo teško to reciklirati), neobično lagana, izvanredno čvrsta. Prvi put dobijeno je nešto, što može zamijeniti staklenke.
(Sjećate li se divne stare boce Coca Cole, elegantnog i senzualog oblika, od neobično čvrstog stakla? Igrala je jedna litrenka Coca Cole glavnu ulogu u jednom filmu ("Bogovi su pali na tjeme"). Pa ih je kompanija skupljala i ponovo koristila. Phu, troši se lova!)
Coca Colu npr, posebno volim ja Sotona iz raznih razloga ali inače ju ističem ovdje samo zato jer je najveći potrošač PET boca u Hrvatskoj, nekih 50 milijuna godišnje, bar je tako bilo prije par godina, možda danas i više. Ako je, recimo, trošak zbirnjavanja po boci 50 lipa, koliko se sada plaća građanima za vraćenu ambalažu (tek za orijentaciju, teško je reći koliko je stvarno izbjegnuti trošak proizvođača, naravno da vam neće reći, a teško je i proračunati kolika je dodatna šteta nastala, odnosno dodatni trošak komunalnih poduzeća zbog povećanih količina smeća i drugih problema u okolišu, jer puno tih boca ima, a treba par stotina godina da se u prirodi razgrade), onda to znači 25 milijuna kuna, ili recimo 3 i pol milijuna dolara godišnje.
Toliko više, za Coca Colu. Toliko više zarade, na koju imaju sveto, hm, pardon, demonsko pravo! Pa od toga isplaćuju povećane dividente dioničarima (uglavnom u SAD), i nagrade menadžerima. I više troše na reklamu.
Nevolja je međutim da se sada boce bacaju. Pa raste količina otpada, osobito nezgodno što se tiče volumana. (Stare staklenke uglavnom se skupljaju i ponovo koriste, ili se topi, pa ponovo proizvodi staklo.)
Pa kaj onda!? Zar bi ti dobri ljudi, koji osiguravaju radna mjesta, trebali to plaćati!? Zar da dioničar sa Floride ostane bez svoje dividente, koja mu treba da plati grijanje vode u bazenu!?
Komunalna poduzeća, koja prikupljaju otpad, lijepo neka podignu svoje cijene, raja neka plaća, i šlus!
I onda, pokvarene komunjare u raznim pseudo-komunističkim zemljama, vidjevši kako raste trošak javnosti, donesoše odvratne zakone da svaki proizvođač treba snositi troškove zbrinjavanja ambalaže, koju koristi.
Koliko je taj komunjarski mentalitet moćan, svjedoči činjenica da je u Njemačkoj taj zakon donesen još prije nego što su crveni i zeleni pobjedili na izborima, za vrijeme demokršćanske vlade.
Pa je i Hrvatska donijela takav zakon. I zamislite molim vas, ne 2006 ili recimo 2005. godine. O ne! Pravilnik o postupanju s ambalažnim otpadom donesen je još 199&!
Ali, na sreču, političari su sve do sada bili razumni. Pa kada su im fino, onako ljudski, menadžeri velikih kompanije objasnili da je taj pravilnik naprosto glup, i da ga oni neće primjenjivati, shvatili su razloge tih dobrih ljudi, i pustili ih da zakon krše.
Pa je recimo bila podnesena prekršajna prijava protiv sedam velikih firmi jer rade protivno zakonu, ali nikada nije došlo do sudskog procesa i nastupila je ta, ah tako divna, zastara.
I tako lijepih deset godina. Kompanije, kako i treba, zarađuju. Coca Cola ukupno 35 milijuna dolara ekstra-profita izvlači iz Hrvatske u tih deset godina.
I sada se najedanput država uzjogunila.
Nije to, naravno, zato jer je Marini ili Ivi sada najednom strašno stalo do ekologije.
Nego zato jer se ova glupa zemlja sprema ući u Europsku uniji, pa mora i prilagoditi zakonodavstvo. A u zakonodavstvo EU komunjare su ugurale to odvratno načelo, da zagačivać plaća, i da svatko mora brinuti o svom otpadu.
Nemam više dovoljno riječi da iskažem svoje ogorčenje!
Post je objavljen 11.01.2006. u 16:14 sati.