Za Hrca...
Ponekad nestane osmijeh tvojih usana
Nemirni vjetar dozove svitanje
Prođe još jedna noć besana
Ti nemilo nastaviš skitanje
Oslobodiš svoje nemire
Srce pusti tugu
Tražiš sretnije svemire
Očima napraviš dugu
Tad ugledaju ptice
Tvoje predivno lice
Krilima te ponesu visoko
Još uvijek tvoje suzno oko
Trepne bar na tren
Kao lavina snijega
Živjeti prestaješ
Postaješ rob svoje duše
Vjetar zapuše
Okrene ptice krilima sreće
Tamo gdje boljeti neće
Uspomena koja plamti
Vrijeme koje se pamti....
Ugasi vatru u sebi
Zvjezdice u noći
Sakri svoje uplakane oči
Jer tko volio ne bi
Nekog poput tebe
Tvojom bi dušom
Spasila sebe….
Post je objavljen 11.01.2006. u 14:24 sati.