Za Knjiskog moljca bih mogao otvoriti zaseban blog, koliko on tu po komentarima sere, ali da ne trosim zalud impulse. covjek me optuzio da ustrajno i jedino zelim skrenuti pozornost na sebe, jer ocito ne vjeruje u sva ona objasnjenja koja stalno dajem zasto zapravo pisem ovaj blog. dobro je napipao da je i on dio, iako sporedni, te hrvatske kriticarske ekumene na koju cijelo vrijeme ciljam. a cine je kriticari koji nisu kriticni, koji ne uocavaju slabosti nego kao moljac analiziraju, opisuju i tako dalje, koji su blagonakloni prema svim tim knjigama koje imaju ozbiljnih problema s pojedinim razinama, pa stvaraju vremenom privid ogromne kolicine dobrih naslova, a stvar je potpuno suprotna. vec sam bio spomenuo da mnoge od tih knjiga vrijedjaju inteligenciju, ili citalacki ukus ako ga imas. evo za primjer marinka kosceca. centralni trenutak, susret njega i nje i emotivne posljedice za oboje opisan je na desetak barem stranica cijelom bujicom nekih metafora u koje se nije moguce uzivjeti, jednostavno zato sto ih je neizdrzivo previse. nakon pola stranice tih metafora vec gubis koncentraciju. a to je losa knjizevnost, opisivati konkretno apstraktnim. by the way, moljce, oni ipak postaju par, procitaj knjigu do kraja pa ces vidjeti. ako ti se ne da, pocni barem od stranice 149, od recenice i onda je dosla ta promocija. zasad toliko, nije gotovo.
Post je objavljen 11.01.2006. u 12:22 sati.