Marketing
Prema Kafarnaumu
Jučer mi se ukazala zgodna prilika da posjetim Cezareju na obali Sredozemnog mora. Zamolila me jedna talijanska filmska ekipa, koja snima dokumentarac o Svetoj zemlji, da im pokažem put do Cezareje, a ondje da ih uputim na najvažnije stvari koje bi valjalo snimiti. Rado sam prihvatio taj njihov poziv iz dva razloga. Prvo, nisam imao nijednu digitalnu fotografiju Cezareje, pa sam tako mogao upotpuniti svoju zbirku. Drugo, prekjučer me Mala iz Grada, svojom fotografijom mora kod Dubrovnika, navela da poželim doći blizu barem nekog mora.
Eto, sad je i to obavljeno!
Vrijeme je bilo ponekad i malo kišovito, no nebo je bilo prošarano zanimljivim oblacima, a more uzburkano valovima. U Cezareji ima toliko toga za vidjeti, od rimskog kazališta, amfiteatra, hipodroma, palače i luke, preko rimskih i bizantskih termi, bizantskih mozaika i ostataka crkve, do križarskih zidina, kula i katedrale. Tu je i jedna bosanska džamija. Već vidim da će tu biti materijala i za više od jednog posta.
Kada sam se već našao u Cezareji, nisam mogao ne prihvatiti ljubazan poziv Boruta i njegove obitelji, koji žive u blizini, da ih posjetim. Neću o tome puno govoriti, jer je već sve opisao Borut. Samo ću još jednom zahvaliti čitavoj obitelji na gostoprimstvu. A punjena paprika i vino bili su odlični!
No, vratimo se temi ovoga posta.
Sa svojim sam gostom obišao Tabghu i crkvu Umnažanja kruhova na obali Galilejskog jezera, a onda smo se, u ranim poslijepodnevnim satima, uputili pješice, stazom uz obalu, prema Kafarnaumu, mjestu u kojem je Isus proveo najveći dio svoga javnog djelovanja.
Usput smo uživali u prirodi i cvijeću posađenu duž staze. Ovdje, uz Galilejsko jezero, čovjek se mora sjetiti i Bugenvilije. Ima te biljke koliko vam srce želi.
Još kad u pozadini imate jezero, prizor postaje doista lijep.
I moj je gost hodao i razgledao, a kroz tih smo pola sata lagane šetnje imali vremena i za ugodan razgovor.
Putem smo naišli i na jednu malo puniju gospođu, koja je uz mlađeg i suhog pratitelja također hodala prema Kafarnaumu. Pitala nas je ima li još puno, a ja sam odgovorio da ima još nekih petnaest minuta hoda. Ostavili smo ih za nama, ali smo se kasnije sjetili da će toj dami možda trebati i malo više vremena. Nije se baš lako kretala. Na kraju smo ih izgubili iz vida i zaključili da su odustali od pješačenja.
Stigavši do Kafarnauma, putniku upada u oči velika bijela zgrada - sinagoga iz bizantskog doba.
A nedaleko od te sinagoge nalazi se moderna crkva (ne, to nije nikakav svemirski brod!) koja pod sobom čuva Petrovu kuću i sobu u kojoj je Isus prebivao.
O tome ću vam još pisati, a sada vam još ostavljam ovaj cvijetak, osobito damama!
Post je objavljen 11.01.2006. u 09:36 sati.