Marketing
Kava
Jutros me pozvala prijateljica da svratim do nje na kavu.
Dugo se nismo vidjele.
Ulazim tiho jer je njena beba upravo zaspala.
Pijemo kavu s pogledom na bijele grane od mraza i plavo nebo.
Razgovoramo o svemu uz paralele od prošlih dana i onoga što je danas. Prebiremo velike događaje ali i one svakodnevne.
Smijemo se. Ali i uozbiljimo kada ostajemo bez riječi ohrabrenja za situacije koje nam se čine neriješive. U2 bi to popratio pjesmom "stuck in a moment and you can't get out of it..."
Prekinula je našu tišinu zamišljenih pogleda.
-Ima rješenja. Znaš da ima. Isus Krist! -
Rekla je to s uvjerenjem kao i onda kada smo odlazile na naše kave nakon predavanja ili ispita na faksu. Nismo više studentice. Sada nas muče problemi otplaćivanja kredita, traženja novog radnog mjesta, niske porodiljne naknade..
Ali znamo kome smo povjerovale.
Opet je osmijeh na licima, srca dotaknuta nadom. Tako potrebnom nadom.
Pozdravljamo se zagrljajem. Vraćam se kući dobro umotana u šal i pričam poslije mami kako je bilo na kavi. A sada i vama.
Post je objavljen 10.01.2006. u 23:45 sati.