Otrantska vrata i Otrantski baraž – prepadi AU mornarice
Baraž (eng. barrage, njem. Sperre) sustav je zapreka za sprječavanje prodora protivnikovih pomorskih, riječnih ili zračnih snaga u određeno područje. Prema namjeni može biti: lučki, pomorski, riječni, topnički i zračni.
Otrantski baraž (eng. Otranto barrage, njem. Sperre der Otranto Strasse) sustav je podvodnih zapreka koje je tijekom I. Svjetskog rata postavila ratna mornarica zemalja Atante u Otrantskim vratima u namjeri da spriječi prolaz njemačkih i AU podmornica te njihov prodor iz Jadranskog u Sredozemno more.
Otrantska vrata – morsko područje koje spaja Jadransko i Jonsko more dugo oko 105 km i široko od 70 do 140 km. Naziv je dobiven po talijanskom mjestu Otrantu u provinciji Lecce. Dubine mora u Otrantu su od 700 do 1100 m.
Tijekom I. Svjetskog rata Otrantska vrata imala su važan strategijski značaj za ratne mornarice Njemačke i AU, ali i za ratne mornarice zemalja Atante. Kako bi spriječile prodor njemačkih i AU podmornica iz Jadrana u Sredozemlje, te njihovo bojno djelovanje, Saveznici su najprije Otrantski prolaz blokirali malim snagama. No, nakon što je teško oštećen, od njemačkih i AU podmornica, 21. prosinca 1914. francuski bojni brod BB Jean Bart, a onda i potopljen 27. travnja 1915. oklopljeni krstaš Leon Gambetta, ratne mornarice Atante odustaju u mjesecu rujnu od blokade i postavljaju baraž u Otrantskim vratima. Ratna mornarica AU, u namjeri da oslabi snage baraža i tako omogući lakši prodor podmornicama u Sredozemlje, od 1915. godine provodi čitav niz prepadnih napada na Otrantski baraž. Ukupno je AU mornarica provela 18 prepada (jedan 1915., sedam 1916., devet 1917. i jedan 1918.) najznačajniji su: 1) prepad AU krstarice Novara 9. srpnja 1916. i njezin hrabri dnevni boj s tri talijanske krstarice, 2) prepad AU 4. skupine razarača (Scharfsschütze, Rijeka, Velebit i Dinara) 22. na 23. prosinac 1916. te njihov noćni boj s brojčano nadmoćnijim francuskim razaračima, 3) naročito značajan bio je prepad divizije AU krstarica (Novara, Saida i Helgoland) uz potporu dva razarača (Csepel i Balaton) 15. svibnja 1917. na baražne brodove na crti Santa Maria di Leuka – otok Othonoi koji je proveden uz potporu AU mornaričkog zrakoplovstva i sudjelovanje tri AU podmornica koje su bazirale u Boki Kotorskoj. Odred potpore bio je ustrojen od oklopljenog krstaša Sankt Georg i bojnog broda Budapest. Kamuflirane (skrivanjem dimnjaka) krstarice su odvojenim plovnim hodnjama neotkrivene i neometane stigle na predviđene pozicije i tijekom noći izvele iznenadni prepad na zbunjene i iznenađene posade brodova u baražu. Potopljeno je ukupno: jedna torpiljarka, jedan razarač i 14 trolera, a oštećeno je dva razarača i tri trolera iz sastava brodova u baražu. Na povratku, proganjajući ih, AU krstarice dostigle su britanske krstarice Dartmouth i Bristol, talijanska krstarica Marsala, te 12 talijanskih i francuskih razarača. Strahovito napadnute snažnom i nadmoćnijom topničkom vatrom sve AU krstarice bile su oštećene, ali posade se nisu predavale. Vješto manevrirajući, pa i odgovarajući na neravnopravnu topničku vatru AU krstarice izbjegavale su pogotke i izmicale protivniku. Kad je krstarica Novara teško oštećena, druge dvije nisu je htjele ostaviti, već su je pod strahovitom paklenom kišom uzele u tegljenje uz puštanje dimne zavjese kako bi je bar malo zaštitile od pogodaka koje ona više nije mogla izbjegavati. Pojavom AU zrakoplovstva i njihove potpore sve tri AU krstarice uplovile su u sigurnost luke Boke Kotorske.
Post je objavljen 10.01.2006. u 20:32 sati.