Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/girl777

Marketing

Arachnofobia

Arahnofobija je općepoznati naziv za strah od pauka... ovu temu za današnji post sam uzela jer sam maloprije vidjela ljigavog pauka, a ja imam kroničnu arahnofobiju. kad bi me netko ostavio u zatvorenoj prostoriji od 2 kvadrata punoj pauka i jedim nožem, ja bi se radije ubila nego gledala ta čudovišta... užas...
evo malo stručnije definicije arahnofobije:
Makar će vam mnogi psiholozi reći da je strah od mraka jedini nasljedni ljudski strah, mnogi znanstvenici vjeruju da je arahnofobija također nasljedna, a da je upravo crna udovica zaslužna što se taj strah uopće razvio. Postoje raznorazne vrste paukova na svijetu koje unose strah u kosti prosječnom čovjeku. Ipak, ispred tarantula i drugih otrovnih paukova, naša domaća crna udovica čvrsto drži prvo mjesto.
a evo vam i jedan vrlo slikoviti opis situacije... KATASTROFA!!!



Dok ovo čitate ugodno ispruženi na plaži, najmanje četiri para kratkovidnih očiju posađenih na još toliko nogu promatra vas iz žabljeg rakursa dok vam se penje uz potkoljenicu. Čak i ako uljeza uspijete mlatnuti smotanim Klikom, ispod oblutaka na kojima ležite njegovi prijatelji i dalje skeniraju prostor u potrazi za mekanom hranjivom iznutricom. Predatorskim instinktom reagiraju na najmanje podrhtavanje zraka, pažljivo opipavaju razapete mreže i nadaju se golemom plijenu nakon kojeg danima neće tražiti hranu. Zahvaljujući moćnom oružju, ne moraju birati: koktel otrova smješten u čvrstim helicerama evolucija je izmućkala do savršenstva. Brzi, naizgled bezazleni ugriz može biti koban za muhu, zmiju, vrapca, malog sisavca ili pak onog, pa, otprilike vaše veličine. Više vam nije ugodno? Znači da ste jedan od milijardu ljudi na Zemaljskoj kugli kojima sama slika dlakavog mesoždernog mrežotvorca širi zjenice i ubrzava puls. Arahnofobija je jedan od rijetkih strahova za koje se psiholozi slažu da je upisan u ljudske gene, što znači da su si kroz povijest pauci i ljudi često stajali na put.
Dosad je poznato više od 30.000 vrsta paukova i svi imaju otrovne hvataljke - helicere. Samo manji dio je opasan za čovjeka, ali znanstvenici tvrde da ih u prirodi mora biti još barem toliko. To znači minimalno 40.000 novih vrsta koje je evolucija trenirala da budu na vrhu hranidbenog lanca! A neki od njih se možda krije u vašoj tenisici ili kadi. Već letimični uvid u njihovo obiteljsko stablo svrstava ih u kategoriju 'od zla oca i gore matere'. S insektima nisu u rodu. Veže ih samo hranidbeni lanac - pauci ih jednostavno obožavaju. Dočekuju ih mrežama, trče i skaču za njima, pljuju ih ljepljivim otrovima i vežu. Paukova nit čvršća je od čelične iste debljine, a tkanje debelo oko 3 milimetra zaustavlja metak. Pravi su im rođaci škorpioni i grinje, a zajedničko im je prezime Arachnida. Pauci (lat. Araneae) su pak najuspješniji predstavnici te vrle obitelji. Tek rijetki imaju manje od osam očiju, ali svi imaju toliko nogu i za njih ne postoje nemogući uvjeti. Pauk-deva većinu vremena provede ukopan u pustinjski pijesak, a najmanje dvije vrste love pod vodom. Lani su pronađene na Himalaji,
na visini od preko 6000 metara. Od smrzavanja se, kao i ljudi, brane - alkoholom. Otkriveno je da 'formula za nesreću', C2H5OH, ima značajan udio u tjelesnim tekućinama himalajskog veseljaka.




JAO, kako ja mrzim ta bića... AJMEEEEEEE!!!

Post je objavljen 10.01.2006. u 15:32 sati.