Na prvi pogled izgledalo je kao grad duhova.Možda zato jer je bila noć,možda zbog groblja...Samo mi je još ovo nedostakalo!Crna mačka prko puta.Da se sijetim:bila je vruća ljetna noć.Kao i mnoge za mene bezsana.Kuda idem?Neznam.Jednostavno nemam mira.Moram ići.Nigdje ljudi.Sve prazno,pusto,a ipak prisutnost nekog nemira osjeća se u zraku.Tu sam i moram dalje.Krv mi vrije od neke strave.Možda zbog punog mjeseca iznad velikog,crnog nadgrobnog spomenika neke anonimne osobe.Tu sam,stojim nasred Hrvatskog zagorja,a nigdje nikoga!Što im se dogodilo?Mislim da ne želim znati.Pa i onako neću saznati.Prolazim groblje.Hodam dalje.Mirno kao sanjiva dolina.Šuma!Kvrgavo drveće zaklanja mi pogled na nebo.S grana nešto kaplje.Samo rosa?Meni ipak izgleda poput krvi.Još jedno manje naselje.Kuća do kuće.Prolazim kraj velike table s natpisom mjesta.Ne vidim što piše.Samo jedno veliko slovo''L''.Zašto ne vidim?Možda zbog mraka ili slijepim od užasa?Nešto se prelomilo na putu.Zvuk tako tih,a ipak tako prodoran.Počinjem trčati dalje i dalje uz prašnjavu cestu...Smirujem svoje kretnje.Stajem.Jedino što čujem su ubrzani otkucaji svojega srca.Mjesečina.Njene zrake slijepo obasijavaju na malenom jezeru u daljini.Tu je.Znam da nisam izgubljen,znam da nisam u nekom drugom svijetu,a sve zbog natpisa na tabli:XXXX.Moje rodno mjesto.Tu proživjeh 20 godina.Tako mi je poznato,a sad kao da ga se ne sijeća!Neki grohotni smijeh smije mi se s visine.Baš kao smijeh vodenjaka.Polagano hodam dalje.Tiho dišem.Opet nigdje nikoga.Prolazim karaj raspela.I odjednom tračak izgubljene zore pojavi mi se u zelenim očima.Pomislim:''Pod ovakvom ljepotom i nebo će gorjeti...''
Još malo o meni.Ja sam zapravo nitko.Tek komadić vječnosti.Znam da postojim,ali ne znam svoju svrhu.Možda je jednog dana saznam pišuću ovakve gluposti!!!!!
Post je objavljen 10.01.2006. u 20:12 sati.