Valjda će zauvijek ostati misterija kako je Lukši uspjelo uhvatiti tako dobru pičku. Jer Afrodita je zaista bila dobra pička. Rasna. Profesionalna mažoretkinja sa završenom srednjom frizerskom, zlu ne trebalo.
A opet, bit će da je klasična šablona u pitanju – muškarci se boje dobrih pički, boje se odbijanja. Lukša s tim nije imao problema. Ustrajnost je definitivno bila jedna od njegovih najvećih vrlina.
Međutim, ako i nije bio pretjerano inteligentan, Lukša nije bio glup. Znao je da je znatno lakše osvojiti nego sačuvati osvojeno. Zato je i živio po Freudovom principu – živi kao da ćeš jebati cijeli život al' vježbaj desnicu kao da će Desanka Šakić već sutra zakucati na vrata.
Hodali su točno mjesec dana te subote kada su izašli u popularno okupljalište snobovske kreme. Budhala bar. Lukša je osjećao poglede koji su se ljepili za njih dvoje kao upravni biljezi na potvrdu o nekažnjavanju. I guštao je u tome. Nakon 3 pive i 800 kn biljega, morao se poći popišati. Zov prirode.
Kad se vratio natrag imao je što i vidjeti – dvojica lokalnih frajera upravo su startovali (hrvatski, uletili, faćkali, op.a.) Afroditu a ona baš i nije izgledala nezadovoljna time. Kad im je Lukša prišao, oni su se samo frajerski smješkali, vidjelo se zapravo da jedva čekaju njegovu reakciju. Ali rekacije nije bilo. Lukša je znao da će dobiti po pički. Nikad nije bio naročito hrabar a stigma kukavice pratila ga je još iz ratnih vremena kad se pokušao, kao i njegov stari poslije Onog rata, barkom prebaciti do Italije. Uhvatili su ga već tamo oko Dakse ismijavajući njegovo opravdanje da je pošao u ribolov.
Vagao je između divljenja kojim će ga obasuti promatrači jer se suprostavio brojnijem i znatno opasnijem neprijatelju i sasvim izglednog loma nekih od vitalnih organa.
- Pa i nije Dita, baš neka pička – pomisli Lukša i odluči u trenu da je gandijevski pristup jedini ispravni put.
Sve to sa strane, naizgled nezainteresirano, pratio je Francois – poznati pravednik Grada. Francois je bio svima poznat kao onaj koji otima orgazme bogatim ženama pomoraca da bi udijelio siroticama sa margina društvene scene. Radio je to tako da su sve bile zadovolj(e)ne.
Francois je bio borac za pravdu još od mladih dana kada je neprestano trpio dječje bezobrazluke zbog imena koje mu je nadjenuo otac – ljubitelj francuske književnosti. Taj gen za pravednost pratio ga je cijeli njegov burni život.
Vidjevši što se događa sa druge strane šanka, prišao je rabijatnim momcima i izgovorio ono njegovo poznato:
-E, kenova momci. Ima probl…?
Ali momci su znali za tu njegovu inicijacijsku rečenicu pa ga je onaj desni ćelavi, prije nego će Francois dovršiti rečenicu, opizdio nogom u jaja. Lijevi, ne časeći časa, ga nastavi udarati gdje stigne dok Francois nije ležao u lokvi krvi. Nitko se nije usudio reagirati. Kako se to obično kaže u lošim knjigama "tišina je muklo ječala" dok je Dita sa frajerima izlazila iz kafića. Imala je sređenu frizuru i izrazito kratku minicu.
Bolji poznavatelji lijepe književnosti sad će se zapitati – a gdje je tu sretan kraj i kakva je veza sa naslovom. E vidite, dragi moji, na gnosticizmu odgojeni čitatelji – NEMA SRETNOG KRAJA. NEMA!!! JEBO VAS SRETAN KRAJ. ENO VAM EZOPA ČITAJTE AKO VAM JE DO SRETNOG KRAJA. KO MENE NEMA. JEL' JASNO? ŠTOVIŠTE, DOBIT ĆETE JOŠ GORE….
Čim je malo došao k sebi, Francios je ustao i krenuo ka Lukši. Svi su mislili da će mu se ispričati zbog nemoći. Iznenadili su ga ali naći će on njih već. Ali kurac. Francois je prišao Lukši i "najebao mu se keve" (na hrvatski: jebao mu majku metaforički, op.a.). Stvorio je istu onakvu lokvicu kakvu je i sam imao – ne svojom greškom. A samo je htio pomoći.
A onom policajcu koji mi je jučer 500 kuna naplatio zbog jebenog pojasa jebem sve po spisku. I neka zna, jebavao sam mu ženu prije 7 godina. I bila je nikakva. Kao da jebem…šta ja znam…Afroditu. Ali on to zna. On mora živjeti s njim.
A zašto mu to jučer nisam rekao?
E ZATO JER…PIČKA MU MATERINA…ZATO JER NISAM IMAO NI ONU NALJEPNICU O IZVRŠENOM TEHNIČKOM PREGLEDU. A I KUTIJA PRVE POMOĆI MI JE IZ 1981. – IZ MATERINA FIĆA. E ZATO.
ALI NEMA VEZE. ČITA ON SAD OVO. MOJ BLOG ČITAJU SVI POLICAJCI IZ BOLJIH PRODAVAONICA. I ZNATE ŠTO – NABIJEM VAS NA KURAC. ZA 500 KUNA SAM MOGAO 5 PAKETA PELENA KUPITI SVOJOJ SIROTOJ DJECI.
Uglavnom, Lukšu su podigli sa poda i platili mu vermut.
Francois je izašao u noć i neko vrijeme zaboravio na Robina Hooda.
Frajeri su karali Ditu nesmiljeno.
Još je karaju a ona otvara frizerski. Zlu ne trebalo.
Post je objavljen 10.01.2006. u 10:50 sati.