Kako je hladno vani pa to nema nigdi.. sad je vec i sunce izaslo, i najradije bi zakljucala ured i otisla na rivu i pila kavu do podne..... jojjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjj necu radiiiitttttttttttttttttttttttttttttttt.......
Ajd dobro, moram radit...hebemu..... ali me muci to sta placu jos uvik nisam dobila, a na kartici minus, sa stednog racuna sam pola potrosila ovaj vikend, a sta mogu, bilo je snizenje u Mercatora... pa sam se casstila.. i kupila neke majicice u Playlifea, u Benettona, pa neku suknjicu (mama mi ne da da je sad nosim jer je prehladno, a i odma bi se razbolila da je obucen,grrr moram cekat toplije vrime), pa onda jaketu..... ma super.... zato sad ne smim ovo ostalo trosit, jerbo doc ce racun za mobitel, pa jos one dvi majice sta sam narucila iz La Redoutea.... uff.fff... tezak misec...
Bas sam nesto razmisljala, pa hebote ja vec punih godinu ipo dana nisam dala ni jedan jedini ispit,.. a da ne govorim da na faksu imam staza vec punih 5 godina, a tek sam na drugoj... Sramota samo takva... I sta je najtragicnije od svega, nemam uopce nikakvu griznju savjesti niti me to brine..Nista!!
Sama sebi se ne mogu nacudit kako mogu bit tako smirena, a rokovi prolaze i prolaze. MOji doma su davno odustali od moga faksa, rekli su da im se javim kad dobijem diplmu!!! Sva se crvenim sada...
Al eto, ponila sam knjigu na posa, mogla bipocet ucit, pa ispit mi je 23.1. ... a tribalo bi spremit knjigu od 500 strana... prava sitnica zar ne,,????
Stanje sa dragim, znam da vas zanima... pa ok je... vidli smo se jucer nakon njegova posla.... sve je ok... nastojim ne razmisljat o losim stvarima, zelim pocet gledat vedrije na neke stvari, i vise se posvetit sebi...a ne stalno upadat u neke crnjake... i rekla sam sama sebi kad me uvate takvi dani, zvat cu odma njega i pricat cu s njim, necu se vise zatvarat sama u sebe i trpit...nema smisla....
Taman kad smo se nasli sinoc, zva me kum (njemu i njegovoj zeni smo dragi i ja bili kumovi na vjencanju prije godinu ipo) da je jednoj njihovoj prijateljici (koju i mi znamo) umro otac. Nisam uopce puno pricala s njim, samo smo rekli da dolazimo. Oni su nam objasnili da su u subotu bili sa covikom, slavija se rodjendan, sve je bilo ok... Sutradan ujutro krenuo je sa zenom u Split (vecer prije su bili na selu) i kad su dosli u stan, samo se izvrnija i pa mrtav... Uzas...covik ima nekih 50-etak godina... Tako sam se uplasila, odma sam se sitila svog oca, koji ima visoki tlak, i uopce se ne pridrzava nekih stvari, ne bi smija jest masno, ne bi smiija pit alkohol....al to njega nista ni briga....i onda sam dosla doma i pocela vikat na njega da ne zelim da se to njemu dogodi...bila sam strasno potresena....
pa sam se skupila u krevet..... uzas jedan.....
Post je objavljen 10.01.2006. u 08:37 sati.