Neki dan zove me stanovita žena, koja je neko vrijeme čistila naše stubište. »Dobar dan, ovdje GOSPOĐA Verica... « E, ne šmekam takve ljude. Nema apsolutno nikakve veze kojim se poslom u životu bavi. Ali kad se netko predstavlja: »Znate, ja sam inženjer Perić... «... Da, i? Ja sam diplomirani inženjer i nikad se nikome nisam tako predstavila – osim sada vama, jel´te.
Ajde, kad netko kaže: »Moj je sin doktor Vivoda.«, to još mogu razumjeti – doktor je, je li, liječnik, sigurno ga znaju (u njegovu kraju). Mogu donekle razumjeti one koji traže da se u telefonskom imeniku napišu kratice dr mr fr žnj, pa bar znaš u moru Božić Ivana ili sličnih da je ovaj ekonomist a onaj tamo doktor nečega.
Nakon diplome, napisala sam mali milijun molbi za posao. Prvih godina staža, na »pravom« poslu - u tom smislu da sam radila ono za što sam se školovala – nikad, ali baš nikad nisam se na dopisu potpisala kao dipl.inž. Pogotovo ne nakon toga, kad sam radila kao učiteljica ili prodavačica ili poslovođa. Ili sada. Ovdje možda dvadeset ljudi u križ zna što sam po zanimanju, i to većinom ljudi koji me znaju dok sam radila na prvim poslovima. Isto tako, nikad u životu nisam se predstavila kao GOSPOĐA. Čekaj malo, nije li po pravilima lijepog ponašanja na sugovorniku da te oslovi kao takvu?!
Post je objavljen 10.01.2006. u 08:16 sati.