ovu priču je napisao jedan moj dragi prijatelj, poslao mi je mejlom i evo sad se našla u sferama Interneta... meni se sviđa, možda par detalja fali na nekim mjestima, ali u suštini je dobra pričica, napisana čisto iz dosade i temeljena na jednoj već prijašnjoj priči.
~~~><~~~
Bolest me okovala u lancima i moram stajati doma dok su svi vani.
Oh, oh, osjećam kako mi mladost curi niz ruke dok kasljem tako užasno i bolno da to osjećam u križima…..
Zar nije ovaj svijet nepravedan? Oh, oh, Bože, molim te, pomozi mi da savladam ove muke!
Ali samo nek' bude od tvoje volje, ako oces MOGU JA JOS 1000 DANA STAJAT DOMA (upozoravam čitatelje na sarkazam, op. a.)!
Oh, da mi je vidjeti lice moje lijepe Simone, da mi je vidjeti njene usne crvene kao krv, lice bijelo kao snijeg, očiju zelene boje… hmmm, kako mi nedostaje moja Simone.
Bože moj, znam da sam postao patetičan, ali ostalo mi je jedino moje ogledalo.
Da u njemu vidim ljepotu koju ni u Simone prelijepoj ne vidim. Vidim oči andela, kosu dugu, i gracioznu…
Polako se zatvaram s mojim prijateljem ogledalom… gledam lice anđela i znam da ne pripada meni……
Ogledalo, ogledalce, reci mi tko je najljepši na svijetu?, a ono odgovara ''Ti si…'' - i dalje mi je dosadno.
Ali tada zvono zazvoni na vrata moja, i ja čujem zvono, pomislim, tko bi mogao biti u ovo doba? Možda anđeo? Možda smrt dolazi po mene?
Kad ono na vratima anđeo, prelijep, obavijen svilom, nebeski napravljenom…
Andeo zbori: -Oh, ti anđele prelijepi, nisam dostojna da uniđem pod krov tvoj, nego samo reci riječi i pripast će ti duša moja!
U meni se probudi pozuda: vidjeh anđela tako lijepog, gracioznog, elegantnog…
Želim je, ali ipak, i dalje me strah u požudu unići jer se sjetih moje drage Simone koju volim srcem svim.
Anđeo zbori: Moj prekrasni anđele, poslana sam da te zabavim na jednu večer samo, jer si me ti dostojan, molim te, uzmi me u svoje ruke…
I tada ja htjedoh reći joj da moje srce pripada prelijepoj Simoni, kada osjetim njene usne na usnama mojim. To je bio poljubac kao eliksir mladosti, osjetih se ponovo cijelim, kako dugo nisam bio.
Inače, moje ime je Neji… ali imam problem. U meni živi duh Kirri… to je duh jednog anđela koji je kažnjen da bude unutar onoga što nikad nije uspio biti, prekrasnog i savršenog anđela mene…
Ja sam anđeo, ali Kirri je potpuna suprotnost meni; on je demon kojemu je erotičnost, divljanje, opijanje život… a meni nije - ja to mrzim…!
I Kirri u tom trenutku zavlada mnome, nađem se u crnom prostoru, osjećam moje tijelo, ali nikako ne mogu upravljat njime, i vidim što se događa… ali ne kontroliram…
Tada je divljački poljubim, uguram joj jezik strastveno i migoljim po toploj unutrašnjosti, a ona leži na krevetu, prepustila mi se, i …