šaljiva čula šarenog mraka
dok okusom čokolade
podvlačim svoje ljubičaste misli
istinski se utapam
u bordo dubinama
na površini svjetlo-plavih
uspomena
bordo sam
usred ikonoklastično modrog cvijeta
koji odjekuje
disco
burom obojanim
zidovima
ova noć
ima ukus tuge grožđa
koje jeca za jugom,
ja ne jecam – ja
živim na jugu
i jecam za maločim,
trenutno mi je samo
možda malo žao
što nikad nisam upoznala
Timothya,
premda se sve
zasigurno
događa baš onako kako treba.
i ne, ni u kom slučaju ne mislim na tog Timothya.
Post je objavljen 10.01.2006. u 01:02 sati.