Marketing
Incipit anno nuovo
''Always remember to forget
The things that made you sad.
But never forget to remember
The things that made you glad''
Irska narodna
Prošao Božić (link za one koji su zaboravili o čemu se zapravo radi), stigla nova godina. Prošli su blagdani kao sjaj padajuće zvijezde nad Betlehemom Onoga Dana. Prošla je i 2005. i zauvijek nestala kao onaj posljednji uvenuli list u kasnu jesen. Gledam sad tu staru odrpanu godinu i važem koliko je toga dobrog bilo u njoj, a koliko pak onih stvari koje se često javljalju u najgorim noćnim morama...
Neki dan sam sređivao folder sa slikama vrlo neobičnog naziva – ''2005.''. I tako, premještajući slike iz foldera u folder, stavljajući ih na odgovarajuće mjesto, nisam mogao odoljeti, a da ne zavirim, onako k'o pravi dječarac kad zaviruje u kuhinju dok mama pravi kolač, u neke od brojnih crtica mog života te 2005. godine. Svaka slika nosi sa sobom i jednu priču. A toliko je slika, da kad bih ih krenuo sve ovdje listati i pričati priče koje iza njih stoje, zauzeo bih cijeli blog... dokle god mu pogled seže... a to dakako ne mogu, pa sada slijedi svojevrsan sažetak...
Ispunio sam dakle dobrano taj svoj folder 2005. slikama i one su razvrstane u narazličitije foldere... hm... možda bolje da koristim izraz ''direktorij''? Hrvatskiji je? Hm... ma nećete mi zamjeriti valjda na tome... daklem, ima ovdje jedan sad već davni Božić, jedan dječji rođendan i jedan ne toliko dječji rođendan, jedna krizma (link za neupućene), pa nekoliko čisto neobaveznih kava, jedan zlohuki sprovod, par putovanja, mnogo dragih lica, prekrasnih gradova, mjestašaca, more, jezero, roštilj, zabava, vino i dobri prijatelji, još jedan prošli Božić te jedna sasvim neodoljivo lijepa djevojka. Baš kao u bajci, brižljivo utkano u virtualnu memoriju mog kompjutera, ali i zauvijek u onu malo manje virtualnu u mom srcu...
Folder s Božićem i Štefanjem 2004. malo me štrecnuo... ne samo što je potpuno nepozvan zalutao u 2005. nego sadrži i posljednje slike mog dede živog... stoga sam brzo taj folder vratio kući... u davnu 2004. i prešao na rođendane koji su mi izmamili osmijeh na lice... krizma moje sestrične ostavila je trag sjete jer podsjetila me na razdoblje moje rane mladosti dok sam uživao u tim bisernim trenucima svakodnevice... kave su me podsjetile na bezbrižnost koja je sve rjeđa pojava u ovom mom malenom postojanju i teže ka izumiranju, no svejedno, bilo ih je par u toj turbulentnoj 2005., a onda... sprovod... raspad sistema... ne znam ni sam zašto, ali ujak je htio taj događaj ovjekovječiti, pa sam molio jednog divnog prijatelja sa nevjerojatnim fotografskim talentom da mi pomogne ostvariti taj naum... i tako... eto... još jedan folder... nisam ga htio otvarati, čak ni premještati... putovanja su me najviše razveselila i taj bataljon dragih mi lica potpuno me opčinio... da, pomislio sam... za to je vrijedilo proživjeti čak i tu surovu 2005... dalje su se samo nizale dobre stvari... sve neke proslave, dobri ljudi, prijatelji, obitelj... i naposlijetku... Ona... da, pomislio sam, definitivno je vrijedilo proživjeti 2005...
Sad sam već otvorio novi folder... upečatljivog naziva... ''2006.''... i prve slike su više nego obećavajuće... moj najbolji drug, njegova cura i Ona... da, s njima sam dočekao Novu... a onda proveo prvih par dana ove zasad divne 2006. nasamo s Njom... i bilo je predivno... a sad čujem kako neki zli jezici kažu da je to isprazno... da gubim vrijeme... pa, dobro... lajte kere... a meni samo nek bude što više ispraznih i manje turbulentnih dana u ovoj, nadam se potpuno dosadnoj, 2006. godini...
Nek vam je svima sretna, lijepa i što više isprazna ova 2006. godina!
Post je objavljen 09.01.2006. u 17:53 sati.