Marketing
Incipit blogo nouvo
''Dugo sam bio daleko, da l' me poželeo ne'ko?''
Đorđe Balašević - Noć kada sam preplivao Dunav
Pošto sam već počeo pisati blog, a iz meni još uvijek nepoznatih razloga, sam u nemogućnosti pisati na staroj adresi (Jedna sasvim obična rapsodija) eto me na novoj... kako praktično... sa novom godinom... moram prvo napomenuti kako nemam baš lijepih riječi za glavešine na blog.hr koji su se potpuno oglušili na 5 (pet) mailova koje sam im poslao u svezi bloga, jedan post na forum.hr, a čak je i moja draga uputila jedan mail Broju 1 blog.hr Dariu Markušu kojeg navodno osobno, virtualnim putem, poznaje...
No, što je tu je... Pišem, dakle, ovaj blog u egzilu, bez ikakvih pretencioznih ideja da će me vjerni čitatelji pratiti po bespućima cyberspacea... ima vas puno koji me znate, oni koji su me u kratkom vremenu upoznali putem bloga mogu probuditi uspomene na ovoj brižno složenoj arhivi podno Predgovora, a novaci nek se upuste, ako imaju volje, vremena i hrabrosti u švrljanje arhivom... da vidite i ono što sam pisao nekada... prije godinu dana...
Čitao sam nešto ove blagdanske postove bloggera koje inače čitam, a čitao sam i na forumu neke postove i suzdržavao se od komentara... a strašno me zanima kako to da je baš svima drago što su ''strka oko blagdana i prežderavanje'' prošli i kako je to svima bezveze i svi su oni iznad toga, a opet svi su se prežderavali i bjesomučno kupovali poklone i planirali di će i šta će za Novu? Isto tako svi uporno trube o komercijalizaciji Božića, kapitalizmu na djelu, iskrivljavanju pravih vrijednosti blagdana... a onda... šta rade? Kupe najskuplji i najneosobniji poklon na tržištu... ''da obave blagdanski shopping''
Kapitalizam, dragi moji, je stvarno zlo koje je sve vrijednosti izokrenulo i sve bajke upropastilo... znate, NIJE nužno da nekome nešto materijalno poklonite za Božić.... i osmijeh će dostajati nekima... drugima neće biti dovoljna ni zvijezda s neba... ako se shopping ''obavlja'' nema ništa od Božića... poanta je profulana... sve ovdje treba ići glatko i uz puno radosti... unatoč gužvama, bljuzgi i koječemu... osobno, kad imam nešto para i ideju što kome kupiti, odem s najboljim drugom u grad i pronađem stvarčicu dvije za najdraže, a sve u skladu s mogućnostima i osobnostima, kako mojom, tako i onoga kojemu kupujem poklon... sve mora biti na osobnoj razini... bez špranci i strke...
Božić se prihvaća prilično olako... netko ga shvaća samo kao priliku da nešto dobro utrapi, drugi pak kao fantastičnu šansu da sasječe koje drvo i zadovolji svoj sadistički nagon, a treći tek tako... kao neki primitivni narodni običaj koji se ''odrađuje''... Božić se ne može prihvatiti samo u dijelu svog opsega... to je pojam koji se mora prihvatiti u punini... dakle, kao cijeli paket od običajnih pravila do dogmi... bilo bi idealno kad bi ga svi slavili kao kršćanski blagdan, što uistinu i jest... no, ne smijemo zakinuti ateiste... ili...? Ne znam, čini mi se licemjernim slaviti nešto u što ne vjeruješ... ali dobro, Božić je takav blagdan da osvaja, da ga svi zaslužuju, pa i oni koji ne vide dalje od tablice kemijskih elemenata i zakona fizike... ali onda bi barem bio red da ga proslave u skladu s onim što predstavlja, a to nikako, nikada, i ni u ludilu nije shopping!
Do toga je došlo... svatko radi što hoće i kako hoće i zato nam sve tako olako dolazi... previše prava, nimalo dužnosti... ode tako i Božić u ropotarnicu povijesti... ipak... tješi me što još uvijek postoje oni, makar i iznimno rijetki, koji će taj, kao i sve druge blagdane, slaviti onako kako spada... s bezuvjetnom ljubavi prema bližnjima...
And now for something completely different...
Post je objavljen 09.01.2006. u 17:34 sati.