Ne znam... Postaje mi dosadno u životu. Nekad sam imao tri-četiri probe tjedno po KUDovima, svirao par instrumanata po probi, imao nastupe sa više društava po Hrvatskoj....A sada možda jedna proba do nedajbože dvije tjedno i nastup jedanput u par mjeseci u mjestu tipa Hruščevec Kupjanski: crkva, DVD sa FAPom iz `72 i dva tamića kojima je istekla registracija te neizostavna socijalistička birtija/tgovina mješovitom robom/poljoprivredna apoteka (tip 3 u 1) sa integriranom klupicom uz ulazna vrata na kojoj sjede šljakeri i ocvali neženje hrapavog lica i glasa s pivom u ruci i raspravljaju o besmislicama hrvatske politike.
No s obzirom na stanje u kojem je naš folkor...
Ne smijem se žaliti.
Ovaj vikend bio sam u jednodnevoj posjeti školi folklora u Crikvenici....
Škola koja mi je nekoć bila izvor sveg znanja hrvatskih tradicijskih instrumenata, folklora i općeljudskih odnosa u mladih uopće, postala je ruglo i mjesto samovolje pojedinaca koji žive na slavi svojih roditelja (u ovom slučaju otza) i smatraju da to mogu eksploatirati na sve moguće načine kako bi promovirali samog sebe i pobrali što više novaca za hrpu gluposti.
Od svoje kulture stvaramo šund i balet....
FOKA????!!!!( Akronim udruženja folklorih koreografa)
Upravo to!
Ono predstavlja foku iliti po naški tuljana, debelog, tupavog, masnog koji se izležava na arktičkom suncu, sklonog filozofiji o načinu lovljenja pingvina (dali harpunom, podvodnom puškom ili nuklearnom bombom) potpuno zaboravljajući da je najjednostavnije baciti se u vodu i zaplivati prema jatu pingvina te čistom kombinacijom spretnosti i brzine uloviti jelo.
Mislim da sam prerastao filozofske rasprave slijepaca o slonu na osnovu opipa.
Odkad se u hrvatskom folkloru ne slušaju dedeki i bakice koji su nam ostavili tu prekrasnu folklornu baštinu sve je otišlo u quratz...
I kako da onda čovjek ima volju bavit se folklorom?!
Post je objavljen 09.01.2006. u 15:52 sati.