za ovu fotografiju kevin carter je 1994. godine osvojio pulitzerovu nagradu.
slika prikazuje dijete u sudanu koje, umirući polako od gladi, puže prema UN-ovom kampu s hranom, udaljenom oko 1 kilometar.
lešinar u pozadini čeka da dijete umre, da ga može pojesti.
ova fotografija šokirala je svijet.
nitko ne zna što se dogodilo s djetetom, uključujući i samog fotografa koji ga je napustio čim je uslikao ovo.
tri mjeseca kasnije, kevin carter počinio je samoubojstvo jer nije mogao podnijeti pritisak depresije u koju je upao.
I dobro da je počinio samoubijstvo!!! Kako može SAMO uslikati i pustiti jadno dijete da umire od gladi!?
U ovom trenutku mrzim sve ljude, uključujući i samu sebe, koji su ikada bacili hranu.
Mrzim sve koji su pretili!
Mrzim sve koji se hvale da su pridonjeli nekoj humanitarnoj akciji, a to su samo napravili da bi bili u novinama!
Mrzim sve anoraksičarke i bulimičarke koje žele biti ovako mršave!
Mrzim i sve koji okreću glavu na svaku ovakvu sliku ne želeći znati da to postoji!
Mrzim sebe...
Post je objavljen 09.01.2006. u 15:25 sati.