Zamislite hrpu pomalo razmotanih kolutova filmova, magnetnih traka i raznih medija memorijskih zapisa. Primite jedan kolut, a vrpca s njega sva zmotana s onim drugima iz drugih kolutova. Tak ja nekak na toj hrpi starih sjećanja nalazim materijala koji se prepliću s drugim sjećanjima. Često time i doznam što je bilo prije, a što poslije.
Razlažući prošli post naišao sam na dosta upečatljiv zapis o organiziranju Europskog prvenstva u gou 1974. godine u Zagrebu. Prelazim u to sjećanje, ali se moram malo vratiti unatrag od mjesta gdje ga nađoh. Naš predsjednik Go Saveza Hrvatske 1972. je istaknuo našu kandidaturu za organizaciju Europskog prvenstva u gou u Zagrebu 1974. Mi igrači nismo o tome pojma imali, sve dok se nije vratio iz Nizozemske. Nekako kao u magli mi se danas čini, da me jednom ranije pitao, da li bi mi mogli organizirati jake turnire. Zaključio je da mi to možemo. Dobili smo organizaciju.
Prolazi vrijeme i stiže i 1974. godina. Nismo još ništa značajno uradili. Treba složiti raspis i poslati svim članicama Europske Go Federacije. U ono vrijeme nema PC-eva, interneta, e-mailova i sva komunikacija ide preko klasičnih pisama.
Odlazim s našim predsjednikom u Pionirski Grad u Dubravi, jer on je tamo vidio mogućnost za održavanje prvenstva. Dogovoreno je da će se tu igrati. Termini su standardni; ljeto.
Nakon ovoga naš predsjednik više nije imao slobodnih resursa za aktivno bavljenje organizacijom. I sve ostaje na nama igračima. Ja sam nekako istaknut, jer najviše igram i uvjek sam tu kada se igra. Ovo igranje goa u Zagrebu nekako ne može bez mene. Izmišljam turnire, dogovaram mjesta za igru i sve tako. Eto, nam se približava Europsko prvenstvo u Zagrebu i svi očekuju od mene, da nešto uradim, da kažem što raditi. A ja? Običan dečko s ceste, ko i svi koji igraju samnom go. Dečki s ceste organizioraju Europsko prvenstvo. I cijela organizacija je tako i protekla. Prvenstvo se održalo i bilo je regularno.
Složili smo raspis i slali ga na sve strane. Financijska konstrukcija je išla najviše u prilivnoj strani od uplata natjecatelja. U ovoj fazi više ni sam neznam kako smo plaćali te poštarine. Nije to neka lova, pa sam vjerojatno to ja iz svoga đepa. Račune sam čuvao. Možda bude novca da se to refundira.
Krenule su pismene prijave. Tada je moj engleski živa katastrofa, a treba odgovarati na pisma. Nekako se snalazimo. Odgovaramo dosta sporo. Ipak ide. Stižu i prve uplate na žiro račun. Uh taj novac, samo problemi s njim.
Uspijevamo dobiti štab za aktivnosti pred prvenstvo u SOFK-i Zagreba. Umnožavamo materijal za početnike u gou, moju skriptu. Na šapirografu vrtimo do raspada matrice koje su već dale 1.000 primjeraka. Izvrtjeli smo još 1.500. Papir i boju je dala SOFK-a. Dolazi nam televizija i nepripremljene nas snimaju. Pričam o gou i pokazujem nešto na pokaznoj go-ploči. Sjećam se da sam u pola snimanja počeo mahati rukama i govoriti: 'Stop, stop...'. Nije bilo dogovora, a rekoše mi, da pričam o tome kako se igra, a meni nije bilo jasno koliko misle toga nasnimiti. Nisam znao dali da pričam kratko ili duže, a krenuo sam. Oni ne razumiju što ja to njima pričam. Trebala im je samo sekvenca pričanja o gou, a ja mislio da im treba cijeli materijal. Odoše, a ja mislim kako su bez veze, a oni vjerojatno i o nama da smo takovi.
Naziva me direktor firme u kojoj se namjeravam, uz dobru preporuku, zaposliti. I sve to u največoj ludnici priprema prvenstva. Lagano otpravim direktora telefonom. 'Ne mogu sada. Radim na Europskom prvenstvu.' Čovjeku ništa nije jasno. Kaže mi da ću slijedeću priliku imati najesen.
Odlazimo u Pionirski Grad. Počinju dolaziti natjecatelji. Rasporedio sam obaveze među nama igračima. Svima je to prvi puta nešto takovo.
Smještaj natjecatelja sam dogovorio s osobljem Pionirca. Ah, jedna briga manje.
Večer je uoči otvaranja prvenstva. Garniture, koje smo dali raditi kod privatnika u Dubravi, još nisu stigle. Nazivam ih i garantiraju, da će ih dostaviti na vrijeme. Stigle su predvečer dan uoči otvaranja. Plastične kutije smo nabavili u dućanima s plastikom. Stigle su dvije vreče kamenčića. Sav sretan pogledam kada ono kamenčići još imaju srh po rubovima. Vađeni su iz mašine za špricanje plastike i takovi ravno u vreće. S takovima se ne može igrati. I sada ekipa mladih igrača goa na posao. Svi dobivamo nožiće i navali na odrezivanje srha. Svaki kamenčić kroz ruke na obrezivanje, a bilo ih je oko 15.000. Bila je to noć obrezivanja za sve nas u organizaciji prvenstva. Bilo je tu i igrača što su nam se dobrovoljno pridružili i sve je tako u jednom prijateljskom ozračju i privedeno kraju.
Stigla je i delegacija Japanaca iz Austrije koji su bili od Japan Air Linea. Oni su nam puno pomogli oko nekih stvari u organizaciji. Dobili smo puno promidžbenog materijala o gou. Direktno na prvenstvo su nam donijeli razne darove.
Dan je otvaranja prvenstva. Dolazi nam ispred SOFK-e Hrvatske uvaženi drug taj i taj. Traži mene, jer ja sam kao glavni u toj organizaciji. Došao je nešto ranije, da bi vidio eventualne propuste. Obiđemo prostore i na kraju na terasi ispred restorana on meni kratko: 'Imaš jedan veliki propust. Kao komunistu dajem ti partijski zadatak. Nabaviti državnu zastavu. Nema je.' Potpuno sam zaboravio. Ima još nekoliko sati do otvaranja, a ja fiju u grad. Sjećam se da sam ulazio svagdje, pa čak i u jednu milicijsku stanicu, da pitam za posudbu. Nađoh je u 'Nami' i kupujem ju. Stigao sam neposredno pred otvaranje. I to je konačno bilo u redu.
Samo otvaranje je proteklo u redu.
Prvenstvo traje dva tjedna. Kako je krenulo s igrom nama je nekako bilo lakše. Tehnike provođenja natjecanja nam ipak bolje leže.
Važan dio je bio kontakt sa medijima. Ostajao bi do kasno u noć uz pisaću mašinu. Prijatelj koji je dobio zadatak pisanja izvješća kazao je da on to nezna i ne može. Ja znam da nema da nema. Mora. Sjedam za pisaću mašinu i tako oba tjedna. Bila je to redovno moja zadnja aktivnost u svakom danu prvenstva. Odnosio sam često osobno pisana izvješća u Vjesnik istu večer ili slijedeći dan rano ujutro. Bili su to dani uglavnom bez sna ili skoro bez sna. Bio sam cijelo vrijeme u nekom posebnom stanju. Često mi je prostrujilo glavom ono: 'Samo da to preživim.'
Uhodala se ekipa. Neki se snašli dobro, a neki slabije. I izdržali smo do kraja. Konačna spontana ocjena kroz razgovore s gostima je bila, da je bilo vrlo lijepo i srdačno. Bilo je propusta tu i tamo, ali je naša srdačnost sve nadoknadila. Pamtim primjedbu nekih od igrača, da su im kreveti bili prekratki. Zaboravili smo da je ovo grad za pionire. Spasila se stvar dodatnim madracima, pa se dio viših igrača opružio na madracima na podovima paviljona.
Po završetku slijedi financijsko izvješće. Kao i sve i to radimo mi sami, konkretno ja. Sva zbrajanja uplata i ranijeg klupskog novca, te računa plaćenih i onih koje treba platiti, ispalo je u minusu. Trebalo je sanirati troškove za koje nismo imali novaca. Nije to neki veliki novac bio, ali za jednoga čovjeka vrlo velik. Po tom negativnom izvješću SOFK-Zagreba je pokrila razliku.
I održano je Europsko prvenstvo u gou 1974. u Zagrebu u Pionirskom gradu. Odradili ga zagrebački dečki koji igraju go. Kada me netko kasnije znao pitati: 'Tko je organizirao to prvenstvo', ja bi kao iz topa: 'Pa mi, dečki s ceste.'
Sada i taj kolut s memorijom može nazad u hrpu.
Sve Vas pozdravlja i voli Vaš Mladen
Post je objavljen 09.01.2006. u 14:25 sati.