"Sex je cijena koji žena plaća za brak.
Brak je cijena koji muškarac plaća za sex."
Iz istog razloga zašto mene nitko ne čita. Bottom line, što bi rekli Ameri, nisam se dovoljno reklamirao. Je stavio sam "privlačano i zanimljivo" ime bloga, je bit će ovdje uzbudljivih sadržaja, ali očito nema dovoljno reklame. Treba raditi, raditi..
Evo šta mi se dogodilo. Bijah dobre volje tih dana/večeri. Prethodni dan sam čak "upao" nekoj ženi, iako to ne radim. Nije moj stil, ne osjećam se ugodno (ne svira nešto narodno), nisam nikad svlado vještinu. A ono što je puno bitnije, BRIGA ME je, ne mogu kao klasičan, homo sapiesn masculinum podrazred Balcaninus prići i jednostavno nastaviti pričat sa nepoznatom i preljepom osobom, femininum, kao da je znam cijeli život. Znam sve, taj pristup oduševljava žene, od ceca do intelektualki. Ove druge to cijene, jer ih se NE tretira kao da imaju naočale, žele osjetiti kako je cecama svaki dan. A cece i neznaju za drugo (a ja nadam se nikad neću znati je li se piše ne-znam spojeno ili odvojeno), one su zapravo najbliže istini, muškarac treba biti AFLA facken MUŽJAK, inače je vrlo slab mužjak, a koga takvi zanimaju. Hehe, nevjerojatno, koliko je čovječanstvo odmaklo u tehnlogiji, koliko znamo o prirodi i homo sapiensu, a koliko smo sve bliži pečinskom modelu pračovjeka - da ne kažem životinji. E sad, vrag je u detaljima, a bog u cjelini? Right? Wrong? Šta god kažeš nekome je potpuno točno drugome krivo, trećemu djelomično.. Drugim rječima, možeš reći bilo šta. Iden.
Aj dobro, krenulo me ovih dana, poluprazan kafić-klub, nas tri tipa, njih tri žene, same za stolom. Čim smo ušli naciljali smo ih. Stanemo za stol-šank nasuprot, skinem jaketu i "Idem upast.." obvjestim svoje beta i gama mužjake i prijatelje. "Ajde, .." ohrabre me smrznuto. Znam šta ih muči, nije problem ako kažu NE (to je default), problem je ako kažu DA. (zaboravio da mogu i ništa ne reć) Približavama se, one nezainteresirano gledaju i na stolicama se njišu u ritmu muzike. Fokus mi se smanjuje, jezik se suši, srce ne lupka - dobro je. "Dobra večer. Jeste li za .." (nije bitno šta sam rekao, jer to zapravo nikad nije bitno). Zapravo je možda i bilo bitno, jer onaj eye-kontakt uspostavljen pri ulazu u kafić očito nije značio - "da mogli bi se upoznat"! Ja ponovim neko pitanje, znam da su me razumjele, međutim kučke se međusobno pogledaju i ništa, ni A ni BEEE. O šit, u ćorak. "OK, onda drugi put", okrenem se vojnički na peti i bižim 2 metra unazad u svoj čopor prije nego vide da crvenim 200 na sat. Počinje lupat srce, proklinjem svoju samouvjerenost i bahatost, ".. ništa odjebale su me" obavijestim ekipu, kao da oni to ne znaju, i ko fol kulerski nastavim piti piće. Srića je kafić bio prazan (kao u spazam), pa se sramotnom porazu nije mogao nije moglo naslađivat više od 10 ljudi i 6 kučki. (oprostite mi ne-kučke). Jedan moj prika počne iznosti rezime prethodnog događaja. "Ma nisu baš nešto, boli te za njih" "Znaš ti koga one hvataju. Ova s kojom si priča, ona ti cilja na _xy_zea" "Koji je taj quac", pitam ga. "To ti je brat vlasnik ovog kafića, eno oni tamo". Sad mi kažeš, pomislim u sebi, već mi se manta, adrenalin tek sada udara. Jeate kako sam popušio. Ma je, glupe su, mogla je bar jedna reć "Hvala, ne zanima nas". Agghr, mrzim žene, zaslužile su i PMS i bolove, i rađanje, ili to da umiru od straha od 28 ili 35 godine kad budu same, sa svojim celijem i borama. I iskustvima. Znam takve, onda pristaju na sve, znači i na mene, al' neš' macji..
"One su obične neodgojene glupače koje nas ne zaslužuju." zaključi mi mirni prika. To mi je otvorilo oči i smirilo me. Tako je.
Onda, kako riješiti ženu u 10 min?
Ne može se, osim ako nisi James Bond. A i onda ne bi mogao ako žena nije Bond girl ili kandidatkinja za nju. Nema šanse da bi Bond, James Bond skuva klasničnu curu s juga. (znam to je relativno šta je jug, jer nekome je moj jug teški sjever..) Pa zašto onda pokušavat. Da bi došao do prvog sata druženja, očito moraš proć tih 10 minuta. Ok, postoje i drugačije taktike. Vječna opsada dok ne popusti. Ako ne popusti, onda vječna opsada neke popustljivije. Shebala nas je urbana legenda (jer na selu je to navodno seoska činjenica), da svaki muškarac može skuvat svaku ženu. Samo trebaš biti pravi faker na pravom mistu. Zapravo ako si faker onda ti je samo to dovoljno. I naravno, svi želimo biti fakeri. I znaš da je to samo vještina, treba imat utakmice u nogama. Ali kako kad uopće ne mogu uć sa klupe, a kamoli skupit par utakmica. Ali triba nastavit. Tada sam zna da neću nastavit, bar slijedećih 10 dana (čitaj 3 miseca). Samopuzdanje je čudna i vrlo proširena biljka. A ne prosječna ljudska osobina.
P.S.
nema psa
Post je objavljen 09.01.2006. u 13:26 sati.