Kako!? KAKO! Zašto??
Baš sad, od svih dana, kad žurim kao nikad? koja ironija svemira!!
I završila sam ga i objevila i naprosto je NESTAO!! KAKO??
E, pa ništa, sad ćete dobit skraćenu verziju, jer sam u strašnom zaostatku sa pakiranjem, a živci mi trepera na vjetru i to ne samo zbog izgubljenog posta.
Odlazim. Na kratko, samo na petnaestak dana, ali odluka baš nije posve moja niti donesena sasvim demokratski. Odnosno je, ja sam odlučila, ali mi baš i nije drago. Znam, da je komplicirano, al naprosto se nisam u stanju jasnije izražavati.
Kažu, život je takav, ili trči ispred vlaka ili lezi na tračnice života i moli se. E, pa ljudi moji, ja trčim, i to doslovno i preneseno. I pomalo perverzno uživam u tome što donosim malo veće odluke, bez obzira na to što se baš i nisam usrećila. Kao što sam rekla- komplicirano je...
Uglavnom, bit će i snijega tamo, ali mislim da mene skije neće vidjeti, hipohondrija udružena sa ekstremnim sportovima je