moja radna kolegica se i prije iskazala kao ne pretjerano bistra i sposobna ali neloša osoba. prije svega mislim da je užasno lijena i da zato sve poslove prebacuje na mene. danas nisam posebno raspoložena da ljudi jaše po meni pa sam vjerojatno iz tog razloga ono maloprije toliko uzela k srcu.
naime, trebalo je naručiti štošta iz NN, što po meni spada u tajničko-administrativne poslove. radila sam kao tajnica pa imam toliko znanja da mogu razlučiti što radi tajnica a što knjigovođa. naručivanje registratora svakako nije posao knjigovođe. ali, kao što već rekoh, lijena je i sve prebacuje na mene. a ja sam prefina da joj išta kažem u lice pa se ovako ispuhujem..
uglavnom, pregrizla sam jezik i sastavila popis stvari koje nam trebaju i sad ju mrzim. onako, iza leđa. nije to meni bilo teško nit mi je pala kruna s glave ali očito je da mi uvaljuje svoj posao dok ona klafra na telefon. a prošli tjedan sam se kulturno ponudila da radim umjesto nje da ne mora dijete slati u vrtić već da s njom bude doma. ja, kao, nemam nikakvih obaveza i ne moram učiti, a zašto bi se, pobogu, i odmarala... ističe mi ugovor za mjesec dana pa skupljam bodove ne bi li mi podigli plaću kod idućeg potpisivanja istog. ali to što sam ja fina ne daje njoj pravo da to toliko i iskorištava. nitko to nije rekao bolje od čorbe:
Kako je lepo biti glup
Stoka ume da nervira
Gutaj šta ti se servira
Kako je lepo biti glup
Post je objavljen 09.01.2006. u 09:58 sati.