konacno sretoh djevojku dragu
velika srca i osmjeha bajnog
zanosnbg pogleda, meke duse
nekog bljestavila jakog, trajnog
konacno sretoh srodnu dusu
sto cini me sretnim ispunja dane
daje mi neke mirnije snove
kad sunce zadje pa sve dok svane
konacno sretoh jedinu zenu
s kojom bi zelio djeliti srecu
a opet se bojim da ako me zeli
morat cu i njoj reci da necu
jesam li proklet il strah me samo
da cu povrjedit tu voljenu zenu
da ne znam joj pruzit ljubav svoju
da ne znam primit tu ljubav njenu
Post je objavljen 09.01.2006. u 02:01 sati.