Elrohir je dugim koracima brzao hodnicima svoga doma u Rivendellu. S njegove desne strane hodao je njegov mlađi brat Elladan. Pet minuta mlađi brat Elladan. Braća bijahu visoka i vitka, crnokosa i sivooka, vilenjački lijepih lica, odjeveni u blistave žičane košulje pod srebrno-sivim pelerinama. Nalikovali su jedan drugome kao jaje jajetu, i rijetki su bili oni koji su mogli razlikovati Elrondove sinove.
- Da mi je znati što djed želi od nas. Erestor je dojurio kao da ga goni 1000 orkova i rekao da nas djed hitno treba – obrati se Elrohir bratu.
- Sigurno su u pitanju loše vijesti, ne znam što bi drugo zahtijevalo takvu hitnju – otpovrne mu ovaj. – A taman mi je bilo krenulo, nedostajalo mi je još šest uruka da te dostignem – žalio se Elladan.
- Mali braco, još ti moraš narasti velik i jak da me dostigneš. 6748 orkova sam ubio do sada u spomen na našu majku Celebrían – ozbiljno će stariji brat.
- Već mi je dosta tog pokroviteljskog stava, mi smo blizanci, ti si samo 5 minuta stariji od mene – nervirao se mlađi brat.
Prepirući se, braća su stigla do djedovih odaja. On ih pozove da uđu.
- Dobro je, brzo ste stigli – obrati im se vilenjak. Lice mu je bilo bezvremeno, ni staro ni mlado, prepuno uspomena na prošle dane. Kosa mu je bila svijetla, gotovo bijela. Oči mu bijahu plave, a u njima je gorjelo svjetlo tisuću zvijezda. Jer on je bio Celeborn, gospodar Lothlóriena i princ Doriatha, najmoćniji među vilenjacima Međuzemlja. Njegovi unuci su ga voljeli i poštovali.
- Dobio sam uznemirujuće vijesti iz Gondora. Eldarionov glasnik donio mi je poruku o čudnim događajima u Arnoru, novoj Sjenci što se diže na sjeveru i prijeti cijelom Međuzemlju. Zato je pozvao predstavnike svih slobodnih naroda na savjetovanje u Minas Tirith. Jedan od vas predstavljat će Imladris – dodao je.
- Idem ja – odgovori mu stariji unuk – ipak sam ja stariji i pametniji brat.
Mlađi je prezrivo odmahnuo glavom i taman je zinuo da se usprotivi ovom kad ga djed spriječi podizanjem ruke.
- Nije sad vrijeme za to vaše nepodnošljivo rivalstvo. Svaka je sekunda važna. Najbolje da vas pošaljem obojicu – objavio je Celeborn glasom koji nije trpio pogovora. – Krećete na put odmah. Povest ćete i rezervne konje. Put je dalek i naporan i nećete imati vremena odmarati konje. Jašite preko Rohanskog prolaza, to je trenutno najsigurniji put.
- Pozovite mi Giliatha i Gilenatha - recite im da imaju pola sata da nam spreme konje i opremu za put. Krećemo odmah – izdavao je naređenja Elrohir. – Neka nam pripreme četiri najbrža konja.
Braća otrče nabrzinu spremiti svoje stvari. Nakon pola sata u dvorištu su ih čekali osedlani konji sa svom potrebnom opremom za tako dug i opasan put. Elrohir zajaše prekrasnu srebrnu kobilu Istel (Srebrno svjetlo na quendijskom op.a.). Elladan je izabrao lakonogog zelenka po imenu Drogo. Uskoro su bili spremni za polazak.
- Idemo sad djede. Očekuj uskoro vijesti iz Gondora – obećao je Elladan Celebornu.
- Noro go hűl, bado go Eru – doviknuo je Celeborn gledajući za svojim unucima. Uskoro su mu nestali iz vidokruga.
Elrohir i Elladan jahali su na jug, bez namjere da se zaustavljaju dok ne ugledaju bijele zidine Minas Tiritha. Sjajne su im žičane košulje bilistale na podnevnom suncu a duge, tamne kose ponosno vijorile na vjetru. Djelovali su prekrasno i strašno – poput vilin-knezova iz davnih vremena. Da im se na putu našao kakav neprijatelj od samog pogleda na njih nestalo bi mu hrabrosti.
Post je objavljen 09.01.2006. u 22:32 sati.