Ovo je odgovor na mail jednog naseg pisca ali i dodatno objasnjenje otkud i zasto knjizevni terorist. pisanje tekstova kao sto je ovaj moj online dnevnik zapravo je vrsta borbe u okupiranoj zoni. radi se o tome da je uspostavljena kroz novine, kritike, nagrade, medije nova knjizevna elita neovisno o tome kakve su im knjige. ofenziva u kojoj je na knjizevnu vlast dosla zvala se fak, s tim da su kao i u svakoj revoluciji neki zauzeli pozicije a neki zavrsili na ulici. prostor su medjutim okupirali vecinom osrednji pisci cije su knjige kao mc donaldsovi hamburgeri, znaci prividno zasitne, brze, vizualno i marketinski zavodljive, a zapravo bez ikakvih prehrambenih vrijednosti. logika okupacije je slicna americkoj logici u iraku. prvo su sve razorili da bi mogli u taj razoreni prostor dovesti svoj knjizevni kapital i zasjesti na glavne izvore blagostanja. ne velim da je ono sto je razoreno bilo nesto bolje, ali time se ovdje ne mislim baviti. i slicno kao sto u viziji americkog kapitala, metaforicki receno, u svakoj selendri treba biti otvoren jedan mcdonalds, u viziji te nove hrvatske knjizevne elite u svakoj kuci treba biti jedna njihova knjiga. biblioteka jutarnjeg je to samo ubrzala. ali ko su ti likovi. bit cu precizan. tu mislim medju ostalima na tomica, juricu pavicica, simica, cak i jergovica i borivoja radakovica. ne zaboravimo i da su vodje faka danas ljudi koji u izdavackim kucama vode glavnu rijec, mislim tu na likove kao sto su nenad rizvanbegovic, kruno lokotar i drago glamuzina. budite dovoljno napizdjeni i sumnjicavi kao ja pa usporedno citajte impresume knjiga i novina, a ne samo osnovni tekst izmedju korica. s druge strane rijetki su oni kao feric koji pisu dobre knjige a iznijela ih je ta ista revolucija. da ne bude krivo shvaceno, fericeve kolumne u nacionalu ne mogu citati, toliko su banalne, za razliku od njegovih knjiga. dakle simpatiziram ferica pisca, ali ne i ferica esejista. ovo napominjem jer se iz nekih mojih prijasnjih nedorecenih ocjena mozda stvara pogresan dojam da podrzavam fakovce, a zapravo mislim da je vecina njih knjizevno teski prosjek. doticni pisac koji mi je poslao mail ima jednu interesantnu tezu. citiram. simic nije proglasen najboljim od strane jagne zato jer ona misli da je najbolji. ne, nego zato jer ne moze jergovic svake godine dobiti nagradu jutarnjeg. ili feric, na primjer, koji je dobio prije tri godine (premda je veliki favorit da je opet dobije, jer tako razmišljaju te face iz zirija, razmisli malo o perspektivi te nagrade u kojoj bi se do besvijesti morali izmjenjivati bivsi fakovci). onda bi igra bila previse ocita. ti si zapravo zagrizao udicu: necemo simica, vratite nam one stare! kraj citata. jos dodaje da je simic na vrhu slucajno, jer je prema procjeni jagne najbezbolniji da se napravi intermezzo a da se nista ne promijeni. i jos, da napadajuci simica zapravo branim stranu odakle je sve poteklo, a da na drugom mjestu kazem da su u medijima najbolji jergovic i perisic. prvo da razjasnim jednu nejasnocu. spominjuci jergovica i perisica nisam mislio na njihove knjige nego na ono sto pisu o knjizevnosti u novinama, a u svojim tekstovima se za razliku od velike vecine kriticara bave i onim o cemu neka knjiga pise, a ne samo kako je upakirana u jezik, zatim koliko je to, a mislim jednostavno receno na sadrzaj knjige, relevantno u sirem kulturnom odnosno drustvenom kontekstu. da uopce ne bude zabune, naravno da i drugi kriticari spominju punjenje a ne samo ambalazu, ali iz analize tog punjenja ne izvlace nikakve konzekvence. i kad takva okupacija glavnih medijskih prostora dosegne razine koje postaju iritantne, kad vec sama prenaglasena prisutnost pojedinih pisaca postaje nasilna, jer je sveprozimajuca, onda se kao prirodna reakcija javlja kulturni underground, ili kao u ovom blogu lik nekog tamo knjizevnog terorista. krivo mi se pripisivalo da to radim iz tastine. pogresan zakljucak. da imam nezajazljivu tastinu prvo ne bih to pisao anonimno i drugo ne bih to pisao na blogu koji je jos uvijek subkulturni fenomen, nego bih se isao probijati u medije. ovo je cista reakcija jer je revolucija prosla a oni koji su omastili brk postali su u medjuvremenu guzonje koji ne dopustaju nikakvu kritiku, zasjeli su na sinekure i boli ih kurac jer su u fokusu javnog interesa, knjige im se citaju i prodaju a postali su i faktor javnog mnijenja. ono sve drugo o cemu sam prije pisao, dakle preseljenje top lista u akademske programe, antologije i povijesti, u svijest ljudi i u liste najposudjivanijih knjiga u knjiznicama, samo je posljedica opisane mcdonaldizacije hrvatske knjizevnosti.
Post je objavljen 09.01.2006. u 00:42 sati.