Vraćam ono sjećanje, što ga opisah u prošlom postu, natrag na hrpu sjećanja i vidim kako se za njega još nešto drži. Vidim kako se to razvlaći na dulje vrijeme i ostavlja solidan trag. Pa, ajde da malo pročeprkam i po tome.
Kada sam se vratio iz vojske iz Makedonije, dosta brzo sam se zaposlio u 'Rade Končaru' kao referant pripreme u malim motorima. Radio sam tamo oko 2,5 godine i dao otkaz. I to bi vrijedilo jednoga posta. Ali ovo sjećanje nosi nešto drugo. Bio sam neko vrijeme nezaposlen i tada me prijatelj upita:
'Bili se ti zaposlio kao domar kluba izviđaća?' Bio je on stari iskusni izviđač na visokim funkcijama u izviđačkoj organizaciji.
Rekoh: 'Može.'
'Pa ti ionako skoro sve već radiš.'
'Da, ali ja to zbog goa. Na taj način se može negdje igrati go. Ovdje u klubu izviđača sam pokrenuo aktivnost igranja goa, jer mi je stalo do toga.'
'Pa i to je jedna od izviđačkih aktivnosti', kaže on.
I tako sam stupio u radni odnos kao domar kluba. Neko sam vrijeme radio u ZIK-u u Zagrebu, a potom kod najuspješnije čete izviđača u Zagrebačkoj Dubravi. Eto, ovdje se križa sjećanje iz prošlog posta s ovim.
Kao domar kluba izviđača sam radio sve poslove vezani uz taj društveni prostor. Tu je bila velika prostorija za sastanke i tamo su razne društveno političke organizacije imale svoje sastanke. Znao sam raspored sastanaka, pa sam uvijek pripremio prostorije za njihov rad.
I tako jednoga dana priđe mi par ljudi iz OOSK i zamole me za kratak razgovor. Kažu da vide moju marljivost, da vide kako se radi s izviđačima, a tamo sam profesionalno obavljao podosta toga.
'Razmišljali smo na sekretarijatu Osnovne Organizacije Saveza Komunista o pomlađivanju organizacije i mislimo, da bi ti mogao stupiti u članstvu. Po do sada viđenom mislimo, da si ti poput pravoga komuniste.'
Sjetim se ja sada vojnoga roka i pitanja kapetanovog o ulasku u SK. Tada sam rekao da nisam zreo za tako odgovornu obavezu. Krenem ja o mom viđenju članstva. Kažem da smatram to velikom odgovornošću, a i čašću. Razmišljamo i oni i ja i pada odluka: 'Pristajem'.
Srdačan rastanak s, od mene dosta starijim, drugovima rukovanjem. Kažu da će me obavjestiti o sastanku na kojem će biti na dnevnom redu moje primanje u SK.
I dođe taj dan. Za vrijeme sastanka zamolim jednoga od starijih izviđača da pripazi u klubu, jer sam ja na sastanku SK.
Sjednem ja među drugarice i drugove. Ne sjećam se više koja je to točka dnevnoga reda bila, ali krenulo uz kratak uvod o pomlađivanju, te o meni kratko, jer su imali moju biografiju. Druagrice i drugovi me prihvatiše u članstvo jednoglasno. Pomislih si odmah: 'Tatek evo i mene'. Pomislih, ali doma nisam o tome ništa govorio. Drug tata i ja smo još bili u nerazgovaranju, nakon što dulje nisam radio.
Pod kraj sastanka, na kojem sam primljen u SK, bila je i točka o nagradama. Baš me zanimalo tko će to, što dobiti, i za što. Bila je to novčana nagrada za novoga člana OOSK Mladena Smuda. Drugarice i drugovi ovom su se nagradom odužili za sav onaj moj, njima dobrovoljan rad, u vezi njihovih sastanaka. Čovjeku koji je, bez i jedne riječi, sam pospremao prostoriju za njihov rad. Bio sam zbunjen, nepripremljen. Treba nešto reči. 'Hvala, ja sam tu inače domar.' Još su mi i zapljeskali.
Krajem godine prelazim natrag u ZIK, a pred ljeto prekidam radni odnos u izviđačkim klubovima. Bila je pradamnom organizacija Europskog prvenstva u gou, a sve smo odrađivali mi mladići i poneka djevojka, što smo zavoljeli ovu igru. I to je bila organizacija. I o tome vrijedi nešto napisati. Neka se vidi kako mi, bez veze s ičim, delamo Europsko prvenstvo, a napravili smo ga.
Zaposlio sam se najesen u veliko računskom centru u Zagrebu i povezao u OOSK Centra. Polovinom osamdesetih odabran sam u sekretarijat OOSK, a mandat iza toga sam i sekretar iste OOSK.
Prolazile su godine. Ostadoh članom sve dok nije prestalo djelovanje OOSK i SK općenito u Hrvatskoj. Nisam se nastojao isticati nekim nacionalizmom, a ni komuniznom. Nastala su vremena koja prelaze okvire moga razumijevanja. Bio sam zatečen. Uvijek sam volio život i ljude, a nastupila neka vremena opredjeljivanja. 'Tko nije uz nas, protiv nas je', bila česta parola. Ja sam uz sve dobre ljude ovoga svijeta, a i šire, ako to što znači. Nacionalna pripadnost mi nikada nije bila faktor vrednovanja ljudi.
Prijatelji moji dragi, da ne duljim, a vratiti ću se tome još poneki puta, jer puno je zanimljivih stvari bilo. Nikada se nisam izčlanio. Nestalo je ono gdje sam članom bio. Vremena se mijenjaju. Nekima sam ostao stara komunjara, a nikada nisam o sebi mislio, kao o nećemu, što je za ropotarnicu života. Znam da se htijelo mnogo dobrih stvari; znam da je bilo onih koji su bili više drugovi od drugih drugova; znam da je bilo neprijateljstava među nama; znam da su interesi uništili ideologiju. Pitam se jedino, jeli to što je bila ideologija, bilo stvarno moguće. Bilo je vrijeme takovo.
Tražio sam čovjeka i kroz organizaciju ljudi što su svojom obavezom u životu smatrali dobro sviju nas. Neki su radili, nažalost, uglavnom za svoje dobro. Puno ih se zatvorilo među papire. Čovjek i njegovi problemi ostali su van paragrafa.
Dragi moji projatelji Vas sve lijepo pozdravlja i voli Vaš Mladen
Post je objavljen 08.01.2006. u 21:51 sati.