Marketing
Odluke
Već je 8. siječnja, a moj prethodni post datira još od prošle godine! Sudeći prema broju pokušaja da napišem ovaj početak (već sam triput brisala sve osim prve rečenice) očit je i razlog tom nepisanju. No, to je samo vrh ledene sante, taj nedostatak nadahnuća. Valjda mi se katkad ipak prosvijetli pa pomislim kako je bolje šutjeti kad nemaš što pametno reći, odnosno napisati, u ovom slučaju. Iako ne vjerujem da će me i ovo proslaviti, ali neka bude.
U međuvremenu sam pokušavala donijeti nekakvu odluku koja zapravo nije nimalo teška, samo je trebalo promisliti o nekim jednostavnim činjenicama (odvagnuti «za» i «protiv», reklo bi se). I što je onda zamršeno u cijeloj toj priči? Uvijek je (dooobroooo, ne baš uvijek) ta «petlja» u mojoj glavi.
Ne znam kako vi donosite odluke, ali ja katkad samoj sebi upravo idem na živce svojim analiziranjem i kontempliranjem u nekim situacijama u kojima to uopće nije potrebno. A zašto? Sve zbog onog što dolazi poslije. To «poslije» znači da bih se mogla «gristi» jer ipak nisam riskirala i učinila «to nešto» i riješila se jedne brige. Ta situacija, to vrijeme do donošenja kakve-takve odluke, kakvog-takvog rješenja, to je stvarno slično agoniji. Kamo god krenula, ta me misao prati u stopu – pa što ću, pa kako ću, pa što ako ovo, što ako ono...
Konačno, sve je lakše kad jednom stavim točku. Bolje rečeno, kad napokon shvatim da imam pravo i na jedno i na drugo rješenje, tj.da ja ne moram uvijek i sve na vrijeme i s voljom, sve u pr(a)vom roku, nego da mogu i smijem malo i stati na loptu i da to ne znači ujedno i odustajanje od zadanog cilja. U tom trenutku konačno pada teret s mojih leđa i prestajem ponavljati ista pitanja koja sam danima vrtjela u mislima. I prestajem biti zmaj koji riga vatru na ljude oko sebe bez pravog razloga i povoda. To je tek užas!
No dobro, rješenje je ipak iskrsnulo, prestajem se osjećati kao Buridanov magarac, vraćam se normalnoj komunikaciji s ljudima, i virtualno i nevirtualno. Još «samo» moram ujutro nazvati telefonom i uputiti svoju odluku na pravu adresu. Uh! Glupost, a što bi bilo da je nešto teže u pitanju?!
Imate li i vi katkad ovakve «magareće» dvojbe oko jednostavnih stvari? Dobro, relativno jednostavnih, ipak postoje i neke posljedice svih naših odluka, manje ili veće, ugodnije ili manje ugodne.
Post je objavljen 08.01.2006. u 21:32 sati.