Koliko od nas se naslo u situaciji da nakon prekida veze cujemo izreku "ostanimo prijatelji"? Tko zna, mozda smo je i sami koji puta rekli. No sto doista mislimo time reci? Kada je ok sa bivsim/bivsom ostati prijatelj, a kada je to naprosto nemoguce? Koliko puta to doista mislimo kada kazemo? Koliko puta se toga drzimo? Evo nek se svatko zapita, od svih svojih veza, s koliko ste ljudi doista ostali prijatelji.
Ja iskreno smatram da ako ste s nekim bili dugo vremena i imate jake osjecaje za tu osobu, jako je tesko prihvatiti prijateljstvo. Kako ja sada, na primjer da budem prijateljica sa mojim bivsim? Kako da ga slusam kako mi prica o izlascima, svojim problemima s curama ili bilo cemu drugome?
Ne znam, mozda sam ja cudna osoba, ali dokle god imam neki osjecaj za osobu, pa makar to bila i mrznja, tu ne moze biti nikakvog prijateljskog odnosa. Uostalom, prijatelji su osobe kojima se povjeravas, osobe kojima vjerujes, osobe koje su ti drage i za koje bi ucinio sve da im pomognes.
U jednu ruku, prijatelji su isto kao i veza, samo sto nema one seksualne privlacnosti i svega sto uz to dolazi.
Ako mu nisam mogla vjerovati dok smo bili u vezi, kako da mu vjerujem kao prijatelju? Ne, meni treba vremena. Kad dodje do takve situacije do koje je sada doslo, meni treba vremena daleko od bilo kakvog doticaja s njim.
Ja kad pogledam sve svoje prijasnje veze, jedino sam ostala u prijateljskom, pravom prijateljskom odnosu sa samo jednom osobom, i to se nije dogodilo preko noci. Dugo je vremena proslo dok nismo postali ponovno prijatelji. jedna veza koja je uspjela izdrzati prijateljstvo. jedna u 11 godina kako sam imala prvog decka. Sto to govori?
Voljela bih znati sto drugi imaju za reci o svojim iskustvima.
Post je objavljen 08.01.2006. u 16:36 sati.