“Što reko to ne poreko ” Ševini monolozi pripadaju dvama ponešto različitim, ali, naravno, spojivim duhovnim kontekstima: tradiciji pescenicke stihologije i malnarovom diskursu.
Želio bih u ovom kratkom blogu skrenuti pozornost baš na te nadosobne kontekste.
O Ševi mnogi razmišljaju, govore i pišu, mnogima je važan i zanimljiv, mnogi ga vole i brane ili ga mrze i napadaju.
Kad bismo naime,Ševu podvrgli matematičkim operacijama kakvima ekonomisti izračunavaju nacionalni dohodak, pokazalo bi se da on, za zemlju poput Republike Peščenice, i nije tako malen. Prateći, naime, aktualno stanje stihologije u svijetu, došao sam do zaključka da je razlomak stihologa po glavi stanovnika u Republici Peščenici čak i veći nego u zemljama poput Hrvatske, Italije ili Sjedinjenih država.
Stoga, ući u diskusiju o njemu znači to do things with words. Pisati o Ševi obično znači i diskutirati ili polemizirati sa starijim mišljenjima ili se čak prepucavati preko ideoloških fronta, a to je također oblik pragmatična djelovanja riječima. Ukratko, nama obicnim smrtnicima, bavljenje Ševinim temama omogućuje nešto čega se sa stajališta morala možda i pribojavamo, ali čemu podsvjesno valjda ipak težimo: ono nas izvlači iz znanstveničke osame u koju nas uvlače Cigan braco ,Jaran ,Stankec uključujući dakako i Željka Malnara.
Post je objavljen 08.01.2006. u 13:09 sati.