Odgovor na ovo svi znaju, (mijenjati sebe) ali opet svi očekuju i potajno se nadaju da to ipak neće morati.
Nadaju se da će se ipak drugi promjeniti i da će se tako riješiti svi problemi.
U tu zamku sam upao i ja.
Mislio sam da sam ja dobar i da se ne trebam mijenjati (možda samo malo), ali da se osobe kraj mene trebaju mijenjati.
S tom sam pretpostavkom krenuo osvajati nova prijateljstva.
Krenio i zastao.
Primjetio sam da se ljudi oko mene ne mijenjaju kako sam ja to mislio.
(dosta oholo) pomislio sam - sada kad se druže samnom trebaju postati bolji...
Jer ipak - ja sam JAKO dobar, i sada će svi biti super.
Ali kao što sam rekao, nije išlo po planu. Ljudi se nisu mjenjali i ja sam im to zamjerao.
I tako sam se grizao neko vrijeme sve dok mi prijatelj nije rekao:
"To što se ljudi oko tebe ne mijenjaju, znak je dase ti ne mijenjaš. Ti im ne pokazuješ kako se treba mijenjati. Kako možeš to očekivati od njih, a da sam to ne primjenjuješ na sebi."
I stvarno. Rekao mi je ono što sam i predobro znao, ali nisam se usudio (sebi) priznati.
Stao sam i zagledao se...
Pa nisam lud da izgubim sva prijateljstva očekujući da se svi mijenjaju kako meni odgovara.
Počet ću sa mijenjanjem sebe, mjenjanjem sebe u smjeru ljubavi.
Ne da se savijam kako vjetar puše, i da se mjenjam kako svakome odgovara, nego sa čvrstim stavom i pogledom prema Isusu u ljudima.
Počinjem i počinjem svaki dan. Nema stanke i predaha, jer Isus u drugima stoji i čeka da ga prihvatim, da ga zagrlim u ljudima kakve je On htio i stvorio.
Svatko je stvoren na sliku Božju i ljubiti drugoga onakav kakav je - znači ljubiti Isusa u njima. A to je naravno cilj svega ovoga.