Insomnia vulgaris. Ovo su valjda posljedice svih vikenda koje sam protulumarila pa shvatila da to i nije baš nekakvo zadovoljstvo. Ni duhu ni tijelu. Potvrdila sam samo onu izreku da je sa dobrim društvom svuda dobro.
Nekada je sve bilo drugačije... Ne znam, nisam tako stara a osjećam se kao penzić... A tako i živimo :) Još malo pa ćemo sa suncem u krevet sa suncem iz kreveta :) Kao kokoši :)
Svi prijatelji nas zezaju da smo ostarili jer ne tulumarimo svaku subotu. Kao nemamo djece, obaveza, zašto ne? Zato jer mi se ne da! Nemamo gdje izaći, izbor birtija baš i nije neki, kino mi je bzvz za subotnji večernji izlazak, pa nismo na trećem spojaku da se idemo navatavati u mrak kino dvorane :)
Ne znam, ne mogu ponovo osjetiti ono uzbuđenje subote. Prije je to bila kao neka histerija. Višesatno kupanje, pa tri živčana sloma dok se odabere crna maica ili crna maica :), pa šminka, pa zivkanje društva, pa sto pedeset potvrda gdje i kada... Sve je to nekako nestalo... isparilo... Ili sam ja ipak, unatoč svom silnom trudu, odrasla?!?!
Ne znam... razmisljam o tome kako smo prije pet-šest godina ljude koji sjede pred kompićima subotom navečer nazivali luzerima i papcima.... E pa eto mi, sad sam ja luzer i papak, subota, 01:15 a ja tipkam i razmisljam, tipkam i razmisljam kako je sve otišlo k jarcu....
Trebalo bi napisati priručnik i davati ga svima nakon završene srednje škole a u njemu bi trebalo napisati kakve nuspojave nosi samostalan život, sa stalnim poslom i svim obavezama koje idu u tom paketu. Kako će se promjeniti cijela slika onoga što je prije samo par godina bilo sasvim normalno, sada je čudno. Možda ubaciti koji mali savjetić kako to izbjeći, kako ne osjetiti promjenu generacija, kako svoje prijatelje gledati i dalje kao one stare otkačenjake koji su nasmijavali sve a sada vuku sa sobom pelene i dude....
Jiiiizzzzzz... Jesam i ja našla temu za razmišljanje.... Uživajte ljudi.... Ja, the Luzer (sa veeelikkkiiimmm L) idem malo čarobirati....
Mjesec raste, povoljno za čarolije za jačanje psihe, moći, za počinjanje nečeg novog. NEću začarati TheNjega iako je zaslužio da mu pošaljem u najmanju ruku svrab!
Bit ću malo, jako malo prisebnija pa idem naći nešto za jačanje psihe i volje....
Post je objavljen 08.01.2006. u 01:25 sati.