Marketing
Brdo Blaženstava (2)
Brdo Blaženstava (1)
Prekjučer sam opisao kako smo moj gost i ja stigli autobusom do raskršća blizu Brda Blaženstava. Zaboravio sam dodati da to i nije bilo tako lako. Prije sam se već informirao da se to mjesto na hebrejskom zove Har HaOšer, pa sam tako na kolodvoru i tražio autobusnu kartu. Službenica me tamo čudno pogledala i upitala: »Har HaOšerim?» Pomislih, pa dobro, to je točnije na hebrejskom, jer je ovako u množini, pa je riječ o doslovnom prijevodu imena Brda Blaženstava. Ušli smo onda u autobus, a vozača sam htio zamoliti da nas iskrca na željenom mjestu. Poučen prethodnim iskustvom, pitao sam za »Har HaOšerim«, a on me upitno pogledao, pa rekao: »Har HaOšer?« Rekoh: »De se više dogovorite!«
Kako bilo, stigli smo do toga mjesta, uživali u pogledu, a onda odlučili pješice do Galilejskog jezera. Staza je sasvim dobro vidljiva.
Moj gost možda nije očekivao da će morati toliko hodati, no uz mene ludoga nije imao izbora.
Bilo je, zapravo, lijepo hodati ovim brijegom imajući na umu da je Isus nekad ovuda hodio i govorio svojim učenicima: »Blago siromasima duhom, blago ožalošćenima, blago mirotvorcima...« Ovdje ih je i poučio moliti »Oče naš«, rekao im je: »Ne sudite da ne budete suđeni« i »Sve što želite da ljudi vama čine, činite i vi njima« i toliko toga drugoga.
Na koncu smo stigli i do ostataka male bizantske crkve iz 4. st. Nije od nje puno ostalo, tek nešto zidova od crnoga bazalta.
Ne bismo ništa niti znali o toj crkvi da u četvrtom stoljeću jedna hodočasnica imenom Egerija, ili možda Eterija, iz Španjolske ili jugozapadne Francuske, nije napisala da je bila ovdje i na padinama brijega vidjela crkvu Blaženstava. Tako, dok gore na vrhu brda imamo danas modernu crkvu, ovdje u podnožju imamo ostatke drevne crkve, otkrivene sredinom dvadesetog stoljeća. Egerija kaže da je ta crkva izgrađena nad spiljom uz koju je Isus poučavao svoje učenike. Ta je spilja i danas vidljiva.
Premda na padinama brijega, ova spilja i crkva na njoj izgrađena, nisu bile tako daleko od obale Galilejskog jezera. Dovoljno je prijeći cestu i prošetati još nekih pedesetak metara, pa da se dođe do jezera.
A jezero je uvijek poseban doživljaj, bilo da je mirno, bilo da je uznemireno snažnim vjetrom koji se strovaljuje s okolnih brda i podiže velike valove.
Kad smo mi bili ondje, bilo je gotovo sasvim mirno. Morao sam snimiti i ovakvu fotografiju.
Sjetio sam se ovdje Alkiona i njegovih »morskih« slika.
Bilo je negdje oko podneva, a mi smo imali još toliko toga za obići.
Nastavak: Tabgha
Post je objavljen 08.01.2006. u 09:01 sati.