di sam ono stao?jebiga!...da...ta obitelj,imala je svoje snove ko i svaka druga obitelj-prije i poslije!ti snovi bili su raznovrsni ali opet složni i razdvojeni...otac i majka su bili najsretniji roditelji na svijetu,bili su sretni iako su pogaženi gorčinom života mnogo puta...život im je bio monoton ali to jest ljepota...idila,ljepota idile...išli su na svoje poslove,marljivo su se predavali poslu,koji put i previše...imali su svoje poglede na svijet,ne puno različite od ostalih ali opet posebne...otac i majka su se voljeli,razumjeli,svađali,slagali...njihov život je bio ispunjen,no opet im je nešto nedostajalo,ono s početka priće...njihovi snovi satkani su smislom života,generacije su tako živjele i prihvačale život na takav način,i oni jesu...nihova mladog,izraslog sina zgrožavalo je da život bude tako monoton...on je bio buntovnik,primjereno svojim godinama,kao i večina mladih,no opet posebno...na svoj tajanstven način...njegovi su se snovi razlikovali od roditeljskih,no opet bili su isti...jednaki,jedinstveni...priča o sinu može nalikovati na priču o razmetnom sinu,istina,ta je priča lijepa jer ima svoju konstantu,več generacijama...sin je imao viziju,san koji ga prati cijeli život...pomalo i ludu opsesiju,nekakvu misiju,poput i ostalih mladih,no opet posebnu,jedinstvenu...i on je bio sretan,no smatrao se nesretnim...povremeno bi shvatio vrijednost te sreće i vratio se dijete,razigran,nasmiješen,bezbrižan...voljen i svijestan ljepote...no nije svaki dan božić...borio se iako je bio slabašan...vjerovao je...iako bi klonuo duhom...volio je,iako je ponekad osječao neuzvračenost...živio je iako se strašno bojao smrti...bio je zdrav,a umišljao si je bolesti...bio je bolestan,a umišljao si je zdravlje...bio je skroman,a dizao se iznad drugih...bio je lud,a smatrao se normalnim,bio je normalan,smatrao se ludim...bio je genijalac,kojeg nitko ne priznaje...i sam bi okusio gorčinu istine,no uživao bi u njenom sladu...
Post je objavljen 07.01.2006. u 18:27 sati.