sam trenutak postaje vjecnost,
i tvoj miris putuje zrakom s namjerom...
sve je puno fotografija i moje nepovezane rijeci sada zvuce kao pjesma,
zar ne?
sve se mjenja... prebrzo.
pruzam prema tebi hladnu,modru ruku.
trazim pomoc.
nesto novo.
gledas sa sazaljenjem i
naredba koju moram poslusat vec je tu.
obozavas me unistavat,zar ne??
evo,evo...
nastavljam se smijat,
bez prestanka...
uvijek onako kako ti kazes.

Post je objavljen 07.01.2006. u 18:23 sati.