Trčali smo zajedno loveći automobile zadimljenom cestom.
Mahala si repom gutajući prašinu zajedno sa mnom.
Tražili smo iste kosti da ih zajedno zakopamo,
pili smo iz iste školjke kad nismo imali drugog izlaza
koliko god nam to bilo odbojno.
Nisi tražila puno
i skupa sa mnom si se smijala
onim čudnim stvorenjima što nikad
hladnoću i glad nisu osjetila.
Njihovi luckasti kaputići
i mirisna dlaka
bili su predmetom sprdnje
i rekosmo da nikada nećemo biti takvi.
Nikad kao oni.
Zaboravili smo u svojoj tuposti
da nikad ne ovisi o nama.
Nikad stoji samo
i za inat se demantira.
Vezan sam lancem
jer me smatraju opasnim
za svoje konvencionalne potrebe.
Ti si dama i smiješ se podižući gornju usnu
kada to od tebe zatraže,
a meni ne daju ni podići nogu,
ni lajati na mjesec.
Ti si dama a ja propalica
koju treba uspavati
i tvoja djeca danas nose
iste one luckaste kaputiće,
šeširiće i mašne
kojima smo se nekad smijali.
Bahati su i bezobrazni
i nikad hladnoću i glad
nisu upoznali.
Oblizuju njuške
dok ja još čuvam
neke iste kosti
koje smo zajedno
kopali.
Neće me više biti
kad ne budeš nalazila smisao
u svima kojima su te vodili.
Ja pas
a oni frikovi.
Meni čista savjest,
a tebi otpatci
i cvilež
u potaji.
Post je objavljen 07.01.2006. u 17:32 sati.