Prilog gdje ne upotrebljava se za izricanje cilja kretanja (kamo) ili smjera kojim se stiže do njega (kuda) nego mjesta na (u) kojem se što nalazi (zbiva, radi).
Nepravilna je stoga rečenica Gdje ideš? Treba reći: Kamo ideš? To je zato što gdje ne smije stajati uz glagole kretanja nego samo uz glagole mirovanja (npr. A gdje ćeš ti spavati?).
Isto tako, umjesto Gdje vodi ova ulica? treba pitati: Kuda vodi ova ulica?
Smjer također izričemo prilozima ovuda, tuda, onuda pa kažemo: Ovuda svaki dan idem u školu. Nekad sam tuda prolazio. Rijeka je tekla onuda, iz čega je jasno da svako lice ima odgovarajući oblik (što ne treba shvatiti doslovno nego kao izražavanje odnosa bliže - dalje među vršiteljima radnje).
Što se pak cilja tiče, ta bi trijada glasila ovamo (prvo lice), tamo (drugo) i onamo (treće): Doći ću ovamo kad završi nastava. Tamo smo ostavili svoje stvari. (Ondje smo ostavili svoje stvari.) Idem onamo. (Idem tamo.)
Ostalo nam je još izricanje mjesta, pri čemu se služimo prilozima ovdje - tu - ondje, koje, vidjeli smo, katkad ne možemo odvojiti od riječi što određuju cilj kretanja jer ih povezuje zajednički prilog tamo. U zagradama su naime prostorne inačice koje označavaju nešto što se nalazi dalje od oba lica, odnosno nešto što se kreće dalje od prvog i drugog lica. Tamo dakle može značiti i ondje i onamo.
No spomenuti prilog nikako ne smije opisivati boravak u mjestu pa umjesto Zajedno smo bili tamo treba reći Zajedno smo bili ondje.
Post je objavljen 07.01.2006. u 14:50 sati.